Najveći razlog tomu su političke odluke bivših vlada koje su donosile zakonske odredbe u korist monopolskog položaja Ine, ne mijenjavši te odredbe ni kada je Ina privatizirana 2003. i kada je postala jedan od ravnopravnih sudionika na hrvatskom tržištu, pa čak ni kada je upravljačku palicu u Ini preuzeo mađarski MOL. Naime, da je od Ine naplaćena koncesijska naknada za proizvedene ugljikovodike prema modelu koji će se primjenjivati za tri kompanije koje će u Slavoniji istraživati i, za vjerovati je, crpiti naftu i plin, Hrvatska bi od 2003. do 2014. dobila naknada u iznosu ukupno 1,855 milijardi dolara, što je čak deset puta više od uplaćenog iznosa.
Ovo tvrdi u svojoj kolumni u TelegramuGoranko Fižulić, koji je u vladi Ivice Račana bio ministar gospodarstva i dobro poznaje ovu tematiku.
Za Glas Slavonije list je Fižulić potvrdio svoje podatke, kazavši kako sve normalne države ubiru koncesijsku naknadu, koja se obično kreće oko 20 posto, te udio u dobiti proizišloj iz eksploatacije nafte i plina u iznosu od 55 do 80 posto.
Naknada samo 10% tržišne vrijednosti proizvedenih ugljikovodika
Za proizvodnju nafte iz postojećih bušotina koncesijska naknada u Hrvatskoj je samo deset posto tržišne vrijednosti proizvedenih ugljikovodika. Naknada se dijeli između jedinica lokalne samouprave i državnog proračuna. Valja reći kako je takva naknada u Hrvatskoj znatno niža od onih u drugim zemljama. Fižulić upozorava da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja ne ubire udio u dobiti proizišloj iz proizvodnje ugljikovodika. To će se mijenjati, ali tek kod buduće proizvodnje nafte i plina koju će eventualno pokrenuti nakon istraživanja u Slavoniji i Baranji - Ina, Vermilion Energy i Oando, tri naftne kompanije odabrane na javnom natječaju.
Oštećeni proračuni
Fižulić je postavio pitanje iznosa koji je Ina uplatila na ime koncesijskih naknada za proizvedenu naftu u proteklih 13 godina. On brojkama o proizvedenim količinama nafte i prosječnim godišnjim cijenama barela upozorava da Ina nije uplatila potreban iznos na ime naknade, čime su oštećeni državni i proračuni jedinica lokalne samouprave na čijem su području naftna polja. Navodi kako je od 2003., odnosno od kada je MOL stekao prvi udio u Ini, ukupna hrvatska proizvodnja nafte do 2014. iznosila 59,5 milijuna barela, što bi prema prosječnim godišnjim cijenama vrijedilo 4,6 milijardi dolara. U tom razdoblju naplaćena je koncesijska naknada od 180 milijuna dolara, što predstavlja 3,91 posto vrijednosti proizvedene nafte, dakle znatno niže od obveznih pet posto njezine vrijednosti.
Fižulić ističe kako je našao podatke da Ministarstvo financija i Ministarstvo gospodarstva ne raspolažu točnim iznosima koliki su bili prihodi jedinica lokalne samouprave od koncesijskih naknada prije 2009. te da državni proračun nije imao nikakav prihod od koncesijske naknade do 2009.
Pogreška za pogreškom
"Dakle, ne samo što je ta koncesijska naknada bila besmisleno niska, ne zna se je li uopće i takva plaćena. Čini se da je to bila samo dobra volja Ine da ju plaća. Red je uveden tek u vrijeme Milanovićeve vlade, ali je napravljena ponovno pogreška, jer osnovana Agencija za ugljikovodike nije dobila ovlasti da kontrolira postojeće bušotine, nego one buduće ",naglašava Fižulić.
On napominje kako se u Hrvatskoj danas proizvodi osam tisuća barela nafte dnevno, a prije tri ili pet godina dnevno su crpljene 24 tisuće barela.
"Na temelju čega se Hrvatska odrekla 1,8 milijardi dolara? Izračunao sam da bi 600 milijuna dolara dobile županije i isto toliko gradovi i općine u kojima se proizvodi nafta. Zamislite što bi značilo za lokalnu samoupravu da je dobila taj novac. U svakoj normalnoj državi 80 posto iscrpljene nafte ide državi. Slavonska nafta ima cijenu od 17 dolara po barelu. Kada je barel stajao 150 dolara, od 130 dolara po barelu državi je trebalo pripasti 80 posto. MOL je ostvarivao goleme zarade, a Hrvatska nije imala od toga ništa. Tako da je priča o hrvatskim rafinerijama u kontekstu odnosa s MOL-om zapravo 'bezvezna' u odnosu na ovo pitanje koncesija", kazao je Fižulić za Glas Slavonije.
Prema izvješću Vlade RH za 2013., ukupan koncesijski prihod od proizvodnje nafte državnog proračuna, proračuna županija te proračuna gradova i općina iznosio je 119,8 milijuna kuna, a u 2012. 127,8 milijuna kuna. Ina je, navodi Fižulić, u te dvije godine na 33 polja u Hrvatskoj proizvela nafte u vrijednosti 4,95 milijardi kuna.
Zaštićeni MOL
Izvor Glasa Slavonije blizak Vladi kazao je kako je Ina ili bi točnije bilo navesti MOL, bila zaštićena tzv. dioničarskim “Sanaderovim” ugovorom iz 2008. godine, zbog kojega je Hrvatska na arbitraži s MOL-om. Prema tom ugovoru Hrvatska nije smjela mijenjati koncesijsku naknadu do 2015. godine, a od tada samo za jedan postotni poen godišnje. To ukazuje kako je zapravo MOL dobro zaštićen u Hrvatskoj ostvarivao goleme prihode od proizvodnje hrvatske nafte plaćajući pri tome minimalne koncesije.
