VELIKO ISTRAŽIVANJE

ZAŠTO HRVATI OBOŽAVAJU HDZ? Kako je karizmatični pokret prerastao u jednu od najuspješnijih stranaka istočne Europe

Zbog čega je Hrvatska demokratska zajednica iz karizmatskog pokreta evoluirala u jednu od najuspješnijih stranaka istočne Europe, koja se po snazi, utjecaju i članstvu može mjeriti i s velikim zapadnoeuropskim strankama, u svojem novom istarživanju analizirali su docenti Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Goran Čular i Dario Nikić Čakar.

U svojem su istraživanju, docenti s Fakulteta političkih znanosti, istaknuli kako svjetska politika ne sadržava primjere širokih političkih pokreta koji su se uspješno institucionirali u organizacijski vrlo snažnu i kompaktnu stranku, kao što je slučaj Hrvatske demokratske zajednice koja se, zbog brojnosti članstva, organizacijskoj pokrivenosti i izbornom kontinuitetu, smatra jednom od najuspješnijih stranaka istočne Europe.

‘Smatrali smo da HDZ, kao izvorno karizmatski pokret koji se transformirao u jaku stranku, zaslužuje pažnju svjetske politološke zajednice kao slučaj na kojemu je moguće rasvijetliti neke aspekte starih teorijskih pitanja o odnosu karizmatskog vodstva, pokreta i institucionalizacije. Karizmatski karakter izvornoga pokreta i Tuđmanov čisti udžbenički nacionalizam koji iskreno trpi sve druge ideološke i političke razlike institucionalizirani su kao modus funkcioniranja današnje stranke. Stranka je time postala vrijednost za sebe’, zaključili su Čular i Nikić Čakar u svojem istraživanju čiji će rezultati biti objavljeni u proljeće 2018. godine.


Od pokreta do stranke

Kako napominju autor ove studije, HDZ predstavlja eklatantan primjer karizmatičnog pokreta, koji se uspio institucionalizirati u stabilnu stranačku organizaciju.

‘Trenutne organizacijske forme i ideološke obrasce HDZ-a možemo razumjeti samo ako ih tumačimo kao transformaciju karizmatičnih osobina i karakteristika pokreta stranke iz prvotne faze svog razvitka, u trajne, depersonalizirane te uglavnom neformalne obrasce ponašanja. Tijekom tog procesa, stranka je postala vrijednost sama po sebi te, na taj način, puno bitnija svojim sljedbenicima i glasačima nego pojedinci ili specifična stranačka ideologija’, stoji u uvodnom objašnjenju.

Istaknuli su tri pojedinosti koje klasificiraju HDZ-a kao stranku-pokret:

  • brzi razvoj masovnog članstva i organizacije u ranim godinama nije mogao biti postignut bez povezanosti građana i stranke po principu pokreta.
  • formalno članstvo i organizacija nisu imali nikakav važan utjecaj na unutarnji život stranke jer HDZ je nastavio funkcionirati prateći neformalne obrasce djelovanja po principu pokreta. Unatoč činjenici da je stranka imala formalno članstvo, urede, statutna pravila i stranačke kongrese, glavni unutarnji mehanizam vezan uz donošenje odluka u potpunosti je ovisio o Tuđmanovu karizmatičnom vođenju stranke.
  • HDZ nikada nije odustao od organiziranja javnih protesta ili demonstracija u svrhu osiguravanja potpore vodstvu, a to su aktivnosti koje se uglavnom povezuju s pokretima nego s političkim strankama.

Velik broj članova

Službenih 210.000 članova bitna su glasačka snaga na koju se HDZ-ovo vodstvo uvijek može osloniti, a članstvo HDZ-a može se uspoređivati s mnogim strankama zapadne Europe koje imaju deset ili petnaest puta veća glasačka tijela. Primjerice, britanski konzervativci imaju 160, a francuski republikanci neznatno više od HDZ-a.

Čular i Nikić Čakar objasnili su u da, koliko god djeluje paradoksalno,  Franjo Tuđman kao povijesna osoba, ideolog i političar danas je HDZ-u najmanje bitan. Ono što je važno jest to da su njegov način vodstva i pokretački karakter u prvom desetljeću postojanja stranke institucionalizirani u internoj stranačkoj kulturi i nizu neformalnih pravila putem kojih HDZ i danas funkcionira.

To se ogleda u prvom redu u vrlo pasivnoj ulozi članstva, ali i HDZ-ova biračkog tijela, prepuštanju odlučivanja i potpunom prihvaćanju odluka uskog stranačkog vrha i aktualnog predsjednika stranke, izbjegavanju otvorenih sukoba, ideološkom žrtvovanju, tj. pristajanju da se stranka podržava unatoč provedbi politika koje dio članova i birača ne podržava, i biračke lojalnosti jer uz regionalni IDS, HDZ ima najveći postotak lojalnih birača, koji iz izbora u izbore glasuju uvijek za istu stranku, piše Jutarnji list.

‘Takvo funkcioniranje omogućuje HDZ-ovu vodstvu relativno veliku autonomiju u određivanju ideoloških i političkih prioriteta, kao i koalicijskih strategija, samom predsjedniku stranke osigurava slobodne ruke, barem dok je politički uspješan. Sanaderu je omogućilo da od ‘ne damo naše generale’ bez gubitka podrške dođe do izručivanja Ante Gotovine. Birači HDZ-a će lako prilagoditi svoje stavove o uvođenju poreza na nekretnine i slijediti promjene u službenom stavu stranke. Ostat će vjerni stranci i kad dogovara dvojezične natpise u Vukovaru i kad im oponira, kad koalira sa strankama manjina i strankama drugog bloka, ali i s radikalnim desničarima. To su obilježja koja su HDZ-u omogućila relativno brze oporavke nakon dva velika gubitka izbora (2000. i 2011.) i onoga što bi objektivno predstavljalo prave šokove za ostale stranke’, objasnio je Goran Čular.

Opasnost za demokraciju

Istraživanje se bavilo i pitanjem predstavlja li HDZ opasnost za demokratske procese u Republici Hrvatskoj s obzirom na činjenicu da se demokracija baš i ne povezuje uz političke pokrete na čelu s karizmatičnim vođama.

‘Upravo HDZ među svojim biračima veže natprosječni postotak autoritarnih građana, koji preferiraju snažne vođe pred demokratskim postupcima, kao i da su i Sanader i Kosor nastavili s Tuđmanovom politikom kontrole radikalne desnice unutar i izvan HDZ-a, mislim da je neupitan doprinos HDZ-a kao stranke konsolidiranju demokracije u Hrvatskoj nakon 2000. Izvedenica naše teze jest ta da je to upravo i bilo moguće zbog opisanog načina funkcioniranja stranke koji daje veliku slobodu vodstvu. Znate, narod i politička kultura se sporo mijenjaju, ali zato, između ostaloga, i postoje stranke, da postojeće antidemokratske stavove kanaliziraju u demokratske institucionalne okvire. HDZ je sve do Karamarka to vrlo uspješno radio i time pridonosio demokratskoj konsolidaciji države, barem na institucionalnoj razini’, smatra Čular.

Nova struja

Međutim, od trenutka kada je 2012. stranku preuzeo Tomislav Karamarko, dolazi do bitnih promjena u ideološkom pozicioniranju HDZ-ova vodstva. HDZ prvi put potpuno otvoreno daje prostor radikalno desnim idejama i unutar stranke i izvan stranke, nema odgovor na novi konzervativni pokret koji zadnjih godina nameće političku agendu, kao što su Hrast, U ime obitelji, Vigilare, pojedini biskupi, a od stranke koja klijentelistički kontrolira braniteljske udruge postaje stranka-talac braniteljskih udruga i njihovih interesa. U takvoj situaciji Plenkoviću je sada teže. Sadašnji predsjednik HDZ-a više nema kontrolu nad procesima na desnici.

‘Danas, umjesto da smo bliže osudi svih totalitarizama, imamo legitimiranje ustaškog pozdrava, a da se svijest o komunističkom totalitarizmu nije pomakla ni za jotu, bez obzira na uklanjanje Trga Maršala Tita’, rečeno je u istraživanju.

‘Ako je teza iz teksta o načinu funkcioniranja HDZ-a točna, to bi trebalo značiti da i sada predsjednik HDZ-a može presjeći stvari bez posljedica za stranku i izborni rezultat, bez obzira na evidentne promjene na desnici nakon Karamarka. Svakom sljedećem predsjedniku HDZ-a Tuđman je ostavio u naslijeđe stolicu s aurom koja mu, dok na njoj sjedi, daje slobodu i moć u stranci, ali i na desnici. Ali samo ako isti pokaže volju da to i koristi’, zaključio je Čular za Jutarnji list. 

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr