IMIDŽ ZNA I ZAVARATI

VELIKA ANALIZA EKSTRADJEVIČANSKIH MASLINOVIH ULJA: Testiranje je dalo iznenađujuće rezultate

Ekstra djevičansko maslinovo ulje pomaže kod dijabetesa, visokog kolesterola, pa čak i nekih vrsta raka. Dobar je za kosti, zglobove, kožu, jetru, crijeva. No da bi ulje stvarno bilo ekstra djevičansko, a samim time i znatno skuplje – svaki korak njegove proizvodnje treba biti besprijekoran.

RTL-ova Potraga istražila je jesu li maslinova ulja na hrvatskom tržištu vjerna deklaraciji.

Tajno su kupili 10 ulja. Prvo 3 uvozna industrijska – iz Italije, Španjolske i mješavinu maslinovih ulja iz Europske unije. Cijena: između 40 i 70 kuna za litru. Potom su kupili i industrijska ulja hrvatskih proizvođača. Cijena – 40 i 60 kuna za pola litre. Na red su došla i domaća. Kupili su ulja sa Šolte, iz Istre i s Brača. Cijena: između 50 i 80 kuna za pola litre.

‘Proći ćete jeftinije i dobiti ulje slabije kvalitete’

Na kraju su na tržnici kupljena i ulja bez deklaracije. Cijena: do 90 kuna po litri. Iako su bez deklaracije, oba prodavača na tržnici su tvrdila: riječ je o ekstra djevičanskom ulju. Prikupljeni su i posljednji uzorci – dva bez etikete s placa i treći poljoprivredne zadruge s Brača. Svi prikupljeni uzorci odneseni su u Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar.

Ulja su označena brojevima od 1 do 10 i testirano je sljedeće:

“Znači slobodne masne kiseline, peroksidni broj i K broj. To su znači neki osnovni pokazatelji stanja maslinovog ulja na temelju kojeg ćemo moći zaključiti: je li to ulje stajalo duže vrijeme,  je li stajalo u adekvatnim uvjetima, je li došlo do nekih kemijskih procesa koji bi utjecali na kvalitetu i na senzoriku maslinova ulja. A isto tako jesu li ti parametri unutar onih granica za koje se ulje deklarira”, objašnjava Jasna Bošnir, voditeljica Odjela za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju.

Maslinar Goran Marević s Krka zna da sve počinje u masliniku. Uz svakodnevnu brigu – važno je maslinu ubrati pravilno i u idealno vrijeme. I što brže je odnijeti u uljaru.

“Idealno bi bilo da berete maslinu kada boja s kožice prelazi na meso masline. Onda su svi parametri unutra u idealnom omjeru i čim prije uberete, dođete u preradu, uskladištite pravilno, na dobroj temperaturi, oko 15, 16 stupnjeva i stim više nemate problema”, objašnjava Marević.

Kvalitetno ekstra djevičansko ulje zahtijeva i skuplju proizvodnju – jer masline morate obrađivati u trenu kada imaju više vode.

“Normalno, plaćate preradu kunu i pol po kili, čekate da ulje tj. maslina izgubi vodu. Bit će lakša, platit ćete manje, dobit ćete kao više ulja. Ulja je uvijek isto u maslini. Ali ćete proći jeftinije i dobiti ulje malo slabije kvalitete”, rekao je Marević.

Svaki  korak mora biti pravilno napravljen

“Svaki od ovih koraka mora biti pravilno napravljen. Samo se tako može dobiti ono najbolje od najboljih”, objašnjava profesorica Dubravka Škevin s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta.

“Ekstra djevičansko maslinovo ulje je ulje koje ima najbolje i najviše zastupljene bioaktivne komponente djevičanskog maslinovog ulja kojima osiguravaju visoku nutritivnu vrijednost i izuzetnu kvalitetu”, objašnjava profesorica Škevin.

Zato i tvrdi: maslinovo ulje se ne smije kupovati bilo gdje.

“Kupovati maslinovo ulje kod provjerenih proizvođača i svaki potrošač ima svoj ukus, svoje sklonosti, i ono što potrošač utvrdi da im se sviđa, to savjetujem i koristiti”, tvrdi Škevin.

Da su provjereni proizvođači pravi odabir – pokazala je i analiza Potrage. Od 10 ulja samo jedno nije ekstra djevičansko – i to ono kupljeno na tržnici.

“Jedno ne odgovara kriterijima niti djevičanskog niti extra djevičanskog maslinovog ulja s obzirom na to da ima visoki peroksidni broj. Inače, peroksidni broj je pokazatelj kvarenja ulja, što znači da organoleptička svojstva tog ulja nisu zadovoljavajuća”, objašnjava Jasna Bošnir.

Ostatak je odgovarao deklaraciji. Ali, zanimljivo je da su bolje rezultate ostvarila jeftinija, industrijska ulja. Točnije, broj 1 je industrijsko hrvatsko, a u stopu ga prate isto takvo talijansko i miješano ulje iz zemalja Europske unije.

Neka ulja imaju izrazito niske vrijednosti, kako peroksidnog broja, tako i kiselinskog broja. Što znači da se dobro bralo, obrađivalo i skladištilo. S druge strane, analiza je pokazala da su ulja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i drugo ulje kupljeno na tržnici – manje kvalitete.

“Više vrijednosti peroksidnog broja znači da je došlo do oksidacije, dolazi do oksidacijskog prcesa samog maslinovog ulja što je vjerojatno posljedica lošeg skladištenja ulja. Znači, ulje je dugo stajalo, stajalo je na otvorenom, u neadekvatnim prostorima, možda izloženo suncu”, objašnjava Bošnir.

Industrijska ulja nisu nužno loša

Ulja su potom probali maslinari iz Udruge Hrvatski maslinarski institut.

Broj 1 i 2 – industrijska ulja koja su dobro prošla na našem testu na kojem maslinova ulja testiraju Ivan Prpić, Renato Balin i Krunoslav Kovačević. Treće ulje iz Španjolske, koje je bilo na sredini ljestvice – kod ovih maslinara pada na prvom testu.

Četvrto po redu je industrijsko ulje iz Hrvatske koje je najbolje prošlo na testu. Peto, također industrijsko iz Hrvatske, nije impresioniralo kušače. Od domaćih ulja s Brača, iz Istre i sa Šolte dobro je prošlo samo istarsko. No, oko jedinog uljeza među extra djevičanskim uljima – nije bilo dvojbi.

Jedno ulje, nije dobilo zadovoljavajuću ocjenu. I za posljednje ulje – slična ocjena kao i kod analize.

Dakle, zaključak je: da bi bilo doista dobro, ulje uz kemijska treba imati i senzorska svojstva. No, industrijska ulja nisu nužno loša – usprkos njihovu imidžu. Domaća ulja s tržnice, pak, nisu uvijek toliko dobra – usprkos njihovu imidžu. I na kraju: skuplje ne znači nužno i bolje.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr