‘Definitivno sam odlučio – kupujem jednosmjernu kartu’

Tik iza Grčke i Španjolske smjestila se Hrvatska. Naravno, nije riječ o kakvoj listi uspješnosti ili napretka nego je Lijepa Naša, prema podacima kojima raspolaže Mreža mladih Hrvatske, zauzela treće mjesto po nezaposlenosti mladih među 27 zemalja članica Europske unije.

Visokih 40 posto ukupnog broja nezaposlenih dovoljan je razlog da mladi, dok i nisu dobili diplome u ruke, umjesto o radnome mjestu koje ih u pravilu ne čeka, razmišljaju o iseljenju iz Hrvatske. “Obećanih zemalja” sve je više, a osječke adrese brojni su mladi zamijenili austrijskim, njemačkim, kanadskim, pa čak i onima iz Južnoafričke Republike ili, primjerice, Novoga Zelanda.

Buduća adresa u Aucklandu ili Crhistchurchu, odnosno bilo kojem drugom gradu u dalekom Novom Zelandu, mogla bi biti i ona rođenog Osječanina Vedrana Janića, koji se za bolji život svuda osim u slavonskoj metropoli odlučio još 2010. godine, kada je najprije odselio u Stari Grad na Hvar.

Odabrali Novi Zeland

U nemogućnosti dobitka posla u struci, pa čak i nekog alternativnog rješenja koji bi mu kao 24-godišnjaku osigurao pristojan život, Dravu je zamijenio morem. No čini se da blistava situacija u turizmu, kako to prezentiraju statistički i ini podaci resornih ministarstava, i nije tako dobra. I umjesto da se vrati u rodni Osijek, Vedran se, zajedno s djevojkom Mihaelom, odlučio bolji, sigurniji i svakako prosperitetniji život pronaći u dalekom Novom Zelandu.

“Iskreno, o Novom Zelandu razmišljao sam i prije odlaska na Hvar. Još tada sam znao da je mnogo naših otišlo baš u tu zemlju i da je tamo perspektiva mladima puno bolja nego u Hrvatskoj. Osim što mi je ondje dobra klima, znam da im turizam cvjeta, i to smatram vrlo bitnim i korisnim za moj budući posao fotografa, što mi je i struka. Dobro sam se informirao još i ranije, ali sad smo djevojka i ja odlučili definitivno otići i ovih dana interesirali smo se za vizu koju možemo dobiti u Budimpešti”, priča Vedran, dodajući da prvu godinu boravka na Novom Zelandu dobiva dozvolu za rad koja vrijedi godinu dana.

Pokaže li se dobrim radnikom i zadovolji li tamošnje uvjete, dobit će još jednu godinu, a potom i toliko željeno državljanstvo. Vedran se informirao i o listi čekanja za posao te vjeruje da će ga ondje sigurno pronaći. Ne samo to, već budući cijeli radni vijek vidi upravo ondje, i to uz pomoć tamošnje vlade koja, kaže, pomaže i pri smještaju. Prve dvije godine bit će najkritičnije, no vjeruje kako će uspjeti.

Vedran je pričao i s dosta Novozelanđana koji kažu da je gotovo svaki Hrvat ondje nešto i stekao. Isto se, naravno, nada i za sebe i svoju djevojku.

“Iako ni kod njih nije sjajna situacija, s poštenom plaćom može se mnogo bolje živjeti, pa i uz plaćanje stanarine i režijskih troškova. Osim toga, puno je jednostavnije započeti samostalan posao. Novac koji bi mi bio potreban da u Hrvatskoj nešto otvorim radije ćemo iskoristiti za avionsku kartu, i to onu jednosmjernu”, kaže Vedran za Glas Slavonije.

Nestao grad veličine Vinkovaca

Vedranov primjer za selidbom u druge države slijedili su ili će slijediti tisuće mladih. Kad je u pitanju slavonsko područje, u samo tri godine nestao je grad veličine Vinkovaca, a nastavi li se tim tempom, malo je vjerojatno da će itko vidjeti svijetlu budućnost ovdje, koliko god je željeli ostvariti u svojoj zemlji.

“Dobro je poznato da je nezaposlenost jedan od najvećih razloga iseljavanja mladih iz Hrvatske pa tako i iz Osijeka. I ne samo da je riječ o nezaposlenosti, već određena radna mjesta za mlade i to one visokoobrazovane, i ne postoje. Žalosno je da radnih mjesta za tip zanimanja koje se nalaze na tržištu rada zapravo nema. Riječ je uglavnom o mladima s visokom stručnom spremom, a za godinu dana vidjet ćemo hoće li iz Hrvatske odlaziti i oni koji završe svoje strukovne škole. Naime, nakon primanja u EU mladima će biti još lakši odlazak u inozemstvo, pojasnila je Mirela Travar, glavna tajnica Mreže mladih Hrvatske.

Na grbači roditelja

Trenutni trend iseljavanje je u Kanadu, a mnoštvo se mladih prijavljuju i na natječaje za rad u Europskom parlamentu. Može nam se lako dogoditi da uz visokoobrazovani kadar za godinu dana i “strukovnjaci” krenu put Zapada.

A osim što si osiguravaju radno mjesto, mladi u inozemstvu konačno prestaju biti pod roditeljskom skrbi. Travar kaže da je sve više onih koji produženo žive s roditeljima pa čak i do 35. godine života. Podijeljeni su u dvije grupe – oni koji financijski ovise o roditeljima i oni koji rade, no s obzirom na male mirovine ostaju s roditeljima kako bi njima financijski pomogli.

(Ne)normala država

“Mislim da imamo političare koji ne znaju voditi zemlju. Nije stvar u tome da oni to ne žele, nego doista ne znaju. Ne vjerujem da će cijela situacija profunkcionirati sljedećih 20 godina. Ako se to i dogodi, tada sigurno Hrvat neće biti na vrhu države, nego netko iz EU”, kaže Vedran. Kad bi situacija bila normalna on ne bi niti pomišljao na odlazak iz Hrvatske. Ironično, kaže, jer normalno bi značilo tek mogućnost podizanja kredita i prosječan život cijele godine. Što mladi u EU ili drugdje već odavno imaju”, zaključuje Vedran.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr