Tko vrijedi – leti, tko ne vrijedi – ne leti

Nakon što su u predizbornoj kampanji nasmijali zemlju “grunfovskim” sloganima na svojim plakatima (“Dug život, a ne život na dug”, “U plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače”, “Hobotnica ispod peke, a ne u politici”), čini se da je filozofija legendarnog junaka iz stripa Alan Ford s kukurikavcima ostala i u Banskim dvorima.

“Tko leti, vrijedi, tko vrijedi, leti, tko ne vrijedi, ne leti”, jedna je od parola s Grunfovih majica kojom bi se mogao opisati način na koji je specijal-201012070191004-Mirela Holy izletjela iz Vlade. Ministrica će ostati zabilježena kao prva u tom resoru koja se doista, barem prema onome što je najavljivala, uhvatila u koštac s kaosom i nepoštivanjem zakona, pače i krađi određenih lobija u Hrvatskoj kad je u pitanju gospodarenje smećem i općenito zaštita okoliša. Najavila je, rekao bih, niz vrlo dobrih promjena, te je na kraju svojom ostavkom pokazala da je zapravo osoba koja je zaslužila povjerenje naroda, koliko god to paradoksalno zvučalo.

Nakon blamaže oko arti-201204240661006 Sanje Kalambure na čelo Fonda za zaštitu okoliša, što je začinila izjavama arti-201204230675006, Holy je definitivno prešla granicu onoga što ministri smiju intervenirajući u korist “supruge člana SDP-a”. I mada je sva prilika da je to što je učinila učinila iz nesmotrenosti, priznala je svoju grešku, te je podnijela ostavku, čime je postavila jedan posve novi standard u ponašanju i snošenju političke odgovornosti.

Čovjek se istovremeno ne može oteti dojmu da je njezina ostavka ipak prihvaćena prelako, odnosno da u nekom drugom slučaju možda ne bi bila prihvaćena. Neosporno je da je Holy mnogima stala na žulj, no žalosti činjenica da oni koji su joj željeli nasapunati dasku nisu morali čak niti trošiti vlastiti sapun – gotovo je sve obavila sama.

Zainteresiranima je ostalo samo objaviti brižljivo pribavljeni i pohranjeni mail.

Odmor proletera

A čitava je afera poremetila odmor našega premijera. Koji je provodio u vili svoga prijatelja Emila Tedeschija. Eh, sad. Nitko ne brani premijeru da ima prijatelje, dapače, lijepo je to. Međutim, ne radi se o Peri Periću koji ima kuću na Viru, nego o Emilu Tedeschiju koji ima vilu na Hvaru. I koji, bez obzira na prijateljstvo, ugostivši premijera njemu poklanja dar vredniji od 500 kuna, pa onda imamo problem. I legitimno je postavljati pitanje u vezi s tim, jednako kao što je Sanader bio upitan za račune za hotel u Veroni, a Račan o vezama s tajkunom Vrhovnikom na čijoj je jahti boravio, pa se aktualni premijer ne bi trebao žestiti.

Pravo na privatnost? Žao mi je, ali čovjek koji se sam gurao na mjesto na kojem upravlja kompletnom državnom blagajnom, dakle novcem građana, sam se odrekao prava na onu privatnost koja bi ometala nadzor građana nad svime što bi moglo skriti veze s bilo čime što bi moglo imati utjecaja na trošenje državnog novca. Ne vjerujem da Zoka misli pogodovati Emilu, posebno ne kao protuuslugu za jedan vikend na Hvaru, ali javnost ima pravo znati s kime se političari druže. Dapače i gdje. I za čije novce. I onda slobodno povezivati informacije i izvlačiti zaključke.

Uz to, u vrijeme kada se naveliko govori o rezanjima radničkih prava, kada sa sindikatima kreću teški pregovori oko ukidanja upravo onih prava iz Zakona o radu u čiju je obranu prošle godine više od 700.000 građana, dobrim dijelom baš glasača Milanovićeve koalicije, potpisalo zahtjev za referendumom, nekako mi se čini da bi bilo bolje da su se dvojica frendova čuli preko fejsa. Lajkali si statuse i šerali koju fotku. Tedeschi iz vile, a Milanović iz radničkog odmarališta… u Kraljevici, po mogućnosti.

Najneuvjerljivije muljanje u povijesti

Usput, kad smo već kod Zakona o radu i ukidanja prava – koja se politička odgovornost smije tražiti od ministra Miranda Mrsića za njegovu sramotnu izjavu o tome kako su vječni jedino kolektivni ugovori i rak? Možda samo to da ostane zapamćen po vjerojatno najneuvjerljivijem muljanju kojim je pokušao popraviti učinjeno, rekavši kako ne bi on nekoga povrijedio, te da je mislio na stanice raka koje su vječne, ali rak nije, a trebamo naći lijek, ali nije da su kolektivni ugovori rak, i nije on mislio… a joj… i nije, ovaj… mmm, da. Žalosno, doista.

Kraj jednog prijateljstva

Kad smo već kod fejsa, Zoka je ovaj tjedan anfrendao specijal-201012070191004-Željko Rohatinski, pa se ovaj uvrijedio i anfrendao Zoku pred članovima grupe Važni ekonomisti, na što je Zoka sazvao presicu da kaže da to ne može lajkati jer da se to tako ne radi. A što se tiče odlaska uvaženog guvernera Željka Rohatinskog s čela Narodne banke, čini se da ćemo i poslije Rohe imati Rohu, a je li to dobro, ocijenite sami.

Ubitačna logika

O Gay Prideu koji se u subotu održava u Splitu neću trošiti puno riječi jer sve je već napisano, ali ne mogu se ne osvrnuti na fantastično uvrnutu logiku kojom su se poslužile određene hejterske skupine koje se kriju pod nazivima intelektualci i studenti, a to je da Pride treba odgoditi/otkazati/zabraniti jer nasilje koje će ga pratiti, jer tako, smatraju oni, prirodno i neminovno mora biti, može naškoditi turističkoj sezoni i slici o Splitu i Hrvatskoj u svijetu. Istom su logikom ranije Antoniju Bilić proglasili neizravnom žrtvom Pridea, umjesto da za angažiranost policijskih snaga u Splitu okrive one koji su fizički ugrozili miroljubive sudionike Povorke. Nema smisla svađati se s budalama i gnjidama, ali ako je i od gnjida, previše je.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr