NEVJEROJATNA ODLUKA

TEŠKO BOLESNOG SLAVONCA ŠOKIRALO RJEŠENJE HZMO-a: ’23 sata dnevno provodim u krevetu u pelenama, a naredili su mi da se vratim na posao’

Otac (41) dvoje djece iz Šaga u Slavoniji dobio je šokantan odgovor Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Naime, njemu kao osiguraniku ne priznaje se pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, iako 23 sata dnevno provodi u krevetu s pelenama. Već je uputio žalbu na izdano rješenje.

‘Osiguraniku Josipu Berečiću iz Šaga, rođenom 1976. godine, ne priznaje se pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost uz potrebu nastavka liječenja po fizijatru i neurokirurgu’, piše u odgovoru koji je prije desetak dana stigao na adresu teško bolesnog 41-godišnjaka.

Prema rješenju Zavoda, Josip bi se trebao vratiti na posao strojobravara.

‘Ne mogu se sam ni odjenuti ni obuti’

‘Pitam se koje je to radno mjesto koje bi se moglo dodijeliti ovako teškom bolesniku kao što sam ja, i koje bih poslove mogao obavljati kada bez tuđe pomoći više nisam u stanju čak se niti odjenuti i obuti, te sam obaviti najosnovnije potrebe’, kazao je ogorčeno.

Josip je 31. listopada bio na vještačenju u Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Dobio je odbijenicu, što znači da se mora vratiti na posao. S obzirom na to da se radi o čovjeku koji je teški bolesnik, odgovor Zavoda doista šokira.

Naime, Josip ima parezu stopala, zbog bolesti provodi 23 sata dnevno u krevetu s pelenama. Ne može se kretati bez tuđe pomoći i ortopedskih pomagala.

Nikad se više neće moći samostalno kretati

‘Kada bih imao prilike vratiti se na posao i ponovno normalno živjeti kao što sam to mogao prije dvije godine – nitko ne bi bio sretniji od mene. No, uz gorko saznanje da se nikada više neću moći samostalno kretati, niti funkcionirati bez tuđe pomoći, da ću ostatak života provesti prikovan uz postelju, ovakav odnos prema bolesnom čovjeku naših institucija krajnje je ponižavajući i dodatno nas bolesnike psihički uništava’, rekao je za Glas Slavonije.

Josip tako svoju četveročlanu obitelj mora prehranjivati isključivo s naknadom sa Zavoda za zapošljavanje.

Njegova je tužna priča započela prije malo više od dvije godine kada je zbog bolova u leđima završio na Neurologiji KBC-a Osijek. Trećeg dana iznenada su mu otkazali sfinkteri (postao je inkontinentan, bez kontrole nad mokrenjem i stolicom) te je istog dana operiran. Liječnici su mu dijagnosticirali sekvestar diska.

Poslije operacija Josip je dobio pojas-ortozu te otišao na rehabilitaciju u Bizovačke toplice gdje mu se stanje dodatno pogoršalo. U veljači 2016. Josip je zbog protruzije diska i opsežnih promjena ponovno operiran, nakon čega je ponovno uslijedila rehabilitacija u toplicama, no ponovno bez pomaka na bolje.

Konstantni, neizdrživi bolovi

Zbog stalnih bolova i generalno lošeg stanja Josip je tražio i druga mišljenja, no svi su mu specijalisti redom govorili da su mu priraslice toliko pritisnule živac da mu ne mogu jamčiti uspjeh niti mu preporučiti nove operativne zahvate.

Bolovi koje je trpio su bili neizdrživi, stoga je u kolovozu obavio EMNG u Ambulanti za bol, gdje su mu ustanovili tešku radikulopatiju L5S1 i gdje je načinjena epiduraliza koja je trebala otopiti priraslice. No ni to nije dalo rezultate.

Osim bolova u kralježnici, pojavile su se i snažne glavobolje, progresivno slabljenje lijeve ruke, nemogućnost sjedenja, propadanje vida… Josip je nastavio život sa štakama i s lijevim stopalom koje više gotovo i ne osjeća. Noga mu stalno podrhtava, a bez pelena posljednje dvije godine ne može funkcionirati.

Zahvaljujući stimulatoru kralježnične moždine koji mu je ugrađen u svibnju ove godine, više ne osjeća bol te je konačno mogao izbaciti morfijske flastere i brdo lijekova sa svoje dnevne liste.

Ipak, svi drugi zdrastveni problemi i dalje su tu i nema mnogo nade da će se Josipovo stanje popraviti.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr