Studentica 'oprala' profesora iz Zadra koji je izazvao skandal

Nakon što je sveučilišni profesor iz Zadra Ivan Poljaković poručio da je homoseksualnost bolest te da je spreman otići i u zatvor zbog svojih tvrdnji, jedna studentica mu je putem otvorenog pisma očitala lekciju i zgrozila se nad njegovim izjavama.

Zadarski sveučilišni profesor Ivan Poljaković u ponedjeljak je održao homofobnu tribinu u Muzeju antičkog stakla u Zadru na temu ‘Zdravstveni odgoj – pranje zuba ili pranje mozga’ te je prilikom izlaganja iznio brojne homofobne izjave. Izjavio je da je homoseksualnost bolest te da će ostati pri toj tvrdnji čak i ako završi u zatvoru.

Njegove izjave izazvale su niz negativnih reakcija, a portal Antena Zadar objavio je pismo jedne studentice koju su zgrozile Poljakovićeve izjave. Njezino pismo prenosi u cijelosti:

”Mnogo se pisalo o uvođenju zdravstvenog odgoja u hrvatske škole. Mnogo se i pričalo o tome. Neki su pričali previše, neki su šutjeli. Stigao je, dakle, trenutak da nešto kažu i oni koji su šutjeli čitavo vrijeme. Ovaj tekst je inspiriran prethodnim predavanjem jednog zadarskog sveučilišnog profesora koji je, između ostalog, izjavio kako je homoseksualnost bolest.

Zanimljivo je kako su se određene izjave mogle čuti netom pred blagdan Svih svetih, dan u kojem se isprepliću duhovne sfere živih i mrtvih, dan u kojem bi se, prema nekakvoj suštinskoj religijskoj ideji, bez obzira o kojoj je religiji riječ, trebalo širiti dobro, trebao bi se širiti mir, trebalo bi se propovijedati o tome kako čovjek treba ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe. Umjesto toga govori se o pranju mozga tijekom ispiranja mozgova.

U kvazi-sekularnoj državi koja svakodnevno propada, ljudi nerijetko imaju pogrešnu percepciju onoga što će zdravstveni odgoj značiti u školama. Prije svega, važno je naglasiti kako zdravstveni odgoj ili seksualni odgoj ne znače neodgoj, što ne može biti očitije iz samih naziva. Enormno je jasno kako mnoga ljudska bića još uvijek žive u strahu da će biti išibana ukoliko postave pitanja vezana uz reprodukciju čovjeka ili uz rodne identitete. Ali vrijeme je da se ovi strahovi prebrode.

U svome tekstu o zdravstvenom odgoju, profesor daje do znanja kako će ideologija hrvatske vlasti koja se provodi pod krinkom demokracije uništiti obiteljske vrijednosti. Dragi gospodine, pogrešno ste shvatili. Zbilja mislite da osobama koje nisu katolici ili heteroseksualci ili ne-daj-bože desničari, nije do zasnivanja obitelji? Mislite li da nema građana Republike Hrvatske koji imaju uvjerenja potpuno različita od vaših, ali drže do svojevrsne tradicije? Jer to se zove biti zdrav – zadržati svoje i prihvatiti tuđe. To se zove biti religiozan jer drugome činimo ono što bismo htjeli da drugi nama čine.

Provođenjem zdravstvenog odgoja bi se, prema najobičnijoj logici, trebao smanjiti broj spolnih bolesti, neželjenih trudnoća, a samim time nesretnih brakova ili pobačaja. Trebao bi se smanjiti broj nemogućnosti biranja vlastitoga puta. Smanjio bi se broj agresivnih ispada upućenih osobama seksualne orijentacije koja se razlikuje od naše. Nije li to ono što svaka dobra osoba želi? Da se zaustavi nasilje, da se smanji opća psihopatizacija društva? Isus Krist sigurno bi htio da ljudi šire mir i dobro. I da, žao mi je tog dobrog i velikodušnog čovjeka koji je živio jednom davno, koji je duhom bio napredniji od vremena u kojem je živio i koji bi se danas zgrozio kad bi shvatio kako su njegove riječi izokrenute i na koji ih način današnje izopačeno društvo upotrebljava.

Žao mi je svih onih homoseksualaca koji se vole, poput većine mladih, u tramvaju, na klupici u parku ili u zadnjem redu u crkvi – žao mi ih je jer su zbog ljubavi fizički nastradali. Žao mi je djevojke iz Rijeke koju su vlastiti roditelji strpali u ustanovu određene naravi samo zato što je voljela jednu ženu. Izgubila je mladost.

Žao mi je svih onih svećenika koji zrače toplinom, a koji ne smiju otkriti prijatelju da su zaljubljeni.
Žao mi je svih djevojčica koje su zatrudnjele prerano – zbog neznanja.

Žao mi je svih dječaka koji su prerano postali očevi, koji rade petnaest sati dnevno za dvoje djece i ženu koju ne vole, a od koje se ne smiju rastati jer je društvo naumilo da ostanu zajedno dok ih smrt ne rastavi.

Žao mi je svih onih obitelji koje zbog neimaštine ne koriste kontracepciju pa im djeca konstantno dolaze na svijet. A kruha i odjeće sve je manje, zbog čega će većina završiti samo osnovnu školu, iako su svi natprosječno inteligentni.

I na kraju, žao mi je svih onih ljudi koji ne žele otvoriti svoje vidike i prihvatiti promjenu – oni gube na duhovnosti. Žao mi ih je jer se boje sebe. Zato što su to što jesu”, stoji u otvorenom pismu studentice”.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr