VRUĆE PITANJE

STRUČNJAKINJA OBJASNILA: Kako to da je moguće ovršiti dijete kao da se radi o predmetu ili stvari?

Sudbinu sedmogodišnjeg dječaka Cesarea iz Splita, kojeg sud želi ovršiti i poslati ocu u Italiju, danas je pratila cijela Hrvatska. Činjenica da se pokušala provesti ovrha nad djetetom mnoge je uznemirila. Dječak koji je danas trebao biti prisilno oduzet majci ipak je ostao u Splitu, ovrha je odgođena zbog proceduralnog propusta.

Mnogi se čude činjenici da dijete može postati predmet ovrhe kao da se radi o stvari. Branka Rešetar s Pravnog fakulteta u Osijeku bavi se obiteljskim pravom, a pojasnila je kako se zapravo ne radi o ovrsi djeteta, već o ovrsi sudske odluke, koja se kolokvijalno naziva ovrha djeteta.

‘Znači, provodi se ovrha pravomoćne sudske odluke na temelju koje je majka dužna predati ocu dijete ili obratno i na temelju koje otac ili majka imaju pravo, recimo, družiti se s djetetom od petka u 17 sati do nedjelje u 19 sati’, rekla je Rešetar za tportal.

Do te situacije dolazi ako, primjerice, majka ne omogući ocu da viđa dijete – pokreće se sudski proces, odnosno ovršni postupak, koji se mora provesti u roku od šest tjedana.

Prisilno ostvarenje prava koje jamči država

‘Ako vama ta majka ne da dijete, a dijete ima tri godine i ne može se samo spremiti i pripremiti, idete u ovrhu, želite prisilnim putem ostvariti pravo koje vam je država zajamčila sudskom presudom. To se zove ovršni postupak’, objasnila je Rešetar.

Iz toga proizlazi kako je taj slučaj u potpunosti isti kao kada je netko nekome dužan ili primjerice ne plaća banci kredit. Banka tada ide u ovršni postupak na temelju potpisanog ugovora o kreditu.

‘Ako milom ne date novac, idete u ovršni postupak, dakle, prisilno vam se treba naplatiti taj novac’, uspoređuje Rešetar.

‘Sve je ista vrsta sudskog postupka’

Rešetar kaže kako pravo radi distinkciju između kredita i djeteta, ali da je sve ista vrsta sudskog postupka. Kako navodi, i u Africi, Americi, Kini i Hrvatskoj, svuda se to zove ovršni postupak.

Ističe da se dijete može oteti od drugog roditelja jer su roditelji ravnopravni.

‘Recimo, par živi u Osijeku i ima dijete. Jednog jutra majka ustane i odvede dijete, bebu od godinu dana, od oca. Odakle joj pravo? Suprug ima jednako pravo kao i ona’, objašnjava.

Problem nastaje kad su roditelji državljani različitih zemalja. No, tvrdi, ne mora značiti da će sud u slučaju spora presuditi da dijete ostane u državi u kojoj se rodilo.

Uskoro još ovakvih mučnih priča?

Ovakvih bi slučajeva u budućnosti moglo biti više, budući da je primjerice u Irsku odseilo mnogo Hrvata koji tamo imaju veze sa stranim državljanima.

Kako će sud odlučiti, ovisi od slučaja do slučaja.

‘Recimo, djevojka u Dublinu živi tri godine i ima vezu s nekim Englezom i dobili su dijete. Kako će sud iz Zagreba odrediti je li bolje djetetu živjeti s majkom ili ocem?’, navodi Rešetar. Morat će procijeniti sud u Dublinu te donijeti odluku. Može odlučiti da dijete živi s majkom pa će majka vidjeti želi li nastaviti živjeti tamo ili će se vratiti u Zagreb.

‘Ako otac ne da suglasnost da dijete odvede u Zagreb, onda će opet sud u Dublinu odlučivati ima li majka pravo vratiti se’, zaključila je Rešetar.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr