POTRESNO ISKUSTVO

PRIČA PACIJENTICE OTKRIVA PRAVU SLIKU HRVATSKOG ZDRAVSTVA: ‘Da nisam otišla privatniku, ne bih više bila živa’

U Hrvatskoj sve više pacijenata kombinira usluge javnog i privatnog zdravstva, a nekima upravo to spašava život, piše Deutsche Welle.

Iako javno zdravstvo slovi kao besplatno, to zapravo i nije jer svakog mjeseca u državni proračun uplaćujemo određeni iznos novca.

Marija (69) iz Like u kolovozu 2016. otkrila je pravu sliku zdravstvenog sustava u Hrvatskoj. Svom se liječniku tog dana požalila na jaku bol u prsima, žarenje između lopatica, umor, kratak dah i ukočenost vrata. Uz to, Marija i inače pati od visokog tlaka. Liječnik ju je zbog toga poslao na hitan prijam, no on je bio 40 kilometara udaljen. Tamo joj nisu ništa objasnili, a poslali su je kući uz objašnjenje da treba obaviti internistički pregled, no očito ne odmah jer je liječnica koja ju je pregledala zaključila da ‘nema akutnog koronarnog zbivanja’. Ta je liječnica Mariji rekla ono što već sama zna, uz napomenu da joj internist treba odrediti terapiju.

Pacijentica odlučila da neće čekati i uputila se privatnom liječniku

Kako je idućih dana Marija imala problema prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti, odlučila je da neće čekati, ali nije se htjela ni vratiti u istu bolnicu već se zaputila za Zagreb, gdje su je pregledali u jednoj privatnoj poliklinici.

‘Gospodine, vi nama recite kada je vama najzgodnije doći, a ja ću vam zakazati liječnika za to vrijeme. Tako to kod nas ide’, objasnili su tamo Marijinom sinu.

Naručena u 10 sati, Marija je s pregledom bila gotova već u podne, a liječnik je njoj i sinu objasnio da je po njegovu mišljenju potrebna operacija. Objasnio im je i razložio nalaze, prema kojima Marija ima tešku blokadu žila i savjetovao da iz tih stopa idu u KB Dubrava. Ako je tamo ne budu htjeli operirati, liječnik u privatnoj klinici je rekao da je onda barem dva tjedna ne smiju pustiti iz bolnice.

U čekaonici hitnog prijma četrdesetak ljudi na potrganim stolcima

U čekaonici hitnog prijma u Dubravi naišli su na četrdesetak ljudi na potrganim stolcima i starim kolicima za transport pacijenata.

‘Dovoze žrtve prometne nesreće, muškarac u nesnosnim bolovima viče dok čeka RTG. Drugi muškarac već skuplja brojeve odvjetnika koje će angažirati za utuživanje štete. Preko njih se probija djevojka sa zamotanim prstom. Njezina liječnica, kaže, danas ne radi pa je došla zamoliti da joj previju kažiprst. Prijavljuje se i žena koju je za ruku ugrizao mačak. Šalteru prilazi i ljutita gospođa s kolicima za tržnicu. Traži natrag svoje dokumente. Da je znala, žali se, da će toliko dugo čekati, ne bi ni dolazila’, dio je atmosfere koju su zatekli na hitnom prijmu u bolnici.

Mariju su pozvali brzo nakon predavanja dokumentacije iz privatne poliklinike. Ponovili su joj iste pretrage koje je već radila toga dana i tek oko 17 sati joj rekli da će je zadržati u bolnici. Odmah iza toga prelaze na idućeg pacijenta, pa opet idućeg.

Idućeg je dana Marija operirana i sve je dobro prošlo, no njezin se sin iznenadio da joj liječnici nisu ni rekli da će odmah na operaciju niti su joj objasnili njezino stanje i proceduru.

‘Nisu mi ni rekli da idem na operaciju, samo su mi dali da potpišem neke papire’

‘Vjerojatno su mislili da znam. Samo su mi dali papire da potpišem. Pitala sam liječnika koliko će trajati. Rekao mi je 40 minuta i to je bilo to’, ispričala je. U otpusnom je pismu stajalo da je preživjela infarkt.

Marija je danas zadovoljna liječnicima koji su reagirali i operirali je, a liječnicima u svojoj županijskoj bolnici, kaže, više ne vjeruje. Iako joj je 70 kuna za dopunsko zdravstveno osiguranje teško izdvojiti iz njezine skromne mirovine, sretna je što je to ipak činila.

‘Da ga nisam uplaćivala, dobila bih račun za liječenje i bolnički boravak, a to si ne bih mogla priuštiti. Plaćala bih ga i da je poskupjelo na 100 kuna, kako su već najavljivali. Pogotovo sada kada znam što mi se može dogoditi’, kaže Marija nakon svega.

Iako je u ovom slučaju sve dobro završilo, čini se da hrvatsko javno zdravstvo baš i nije dostupno, s obzirom na to da se na, primjerice, ultrazvuk srca čeka mjesecima. Liste čekanja su kilometarske, liječnici imaju određene kvote, do podneva rade u javnim bolnicama, a iza toga u privatnim. Baš zato se i mnogi pacijenti odlučuju za usluge privatnika. Iako je taj pregled za Mariju mnogo stajao jer je njezina mirovina vrlo mala, sada zna da joj je upravo to možda spasilo život.

‘Ali tko zna što bi se dogodilo sa mnom da nisam na svoju ruku otišla u privatnu kliniku odakle su me poslali dalje? Vjerojatno bih doživjela još jedan infarkt, a tko zna bih li bila i živa. A što je s onima koji ne mogu do Zagreba i privatnika’, rekla je za Deutsche Welle.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr