Sve je veća vjerojatnost da predsjedniku Vlade, zapravo, više odgovara da se raspreda o nekoj njegovoj naoko neprimjerenoj upadici ili primjedbi, nego o onome što je taj dan ili prethodnih dana radio.
Ne tako davno da se toga ne možemo sjetiti, premijer je usred katastrofalne suše provalio da je Hrvatska slučajna država. Očekivano, umjesto o tome zašto u državi nema sustava navodnjavanja i osiguravanja usjeva, sve se usredotočilo na raspravu o tome koliko smo svi zajedno slučajno tu, na čelu s premijerom.
Kaos vs. slučajna država
Podsjetimo, obilazeći prošlog kolovoza polja od suše stradalog kukuruza, premijer Milanović je rekao da smo "očigledno smo svi prepušteni slučaju, a da je država koja je prepuštena slučaju slučajna država". Kad šef Vlade, ničim izazvan, kaže tako nešto, pada u vodu pitanje zašto nitko ništa ne radi da se štete od vremenskih nepogoda barem malo amortiziraju, nego živimo u ciklusima suša i poplava kao da i dalje vladaju srednjovjekovne prilike. Tko bi nakon tako inspirativne izjave za poentiranje i pljuvanje više razmišljao zašto premijer ne čini ništa da se prosjek od četiri posto osiguranih poljoprivrednih površina u Hrvatskoj barem počne kretati prema austrijskih 70, pa da nakon svake suše ili poplave nemamo seljačke prosvjede i blokade na cestama? Hrvatski mediji sigurno ne. Premijeru taman po volji. O slučajnoj državi se raspravlja do iduće izjave, a tema posvemašnjeg kaosa u poljoprivredi još je jednom pala u zaborav.
Umjesto usporedbe štete i koristi, usporedba slastica
Najnoviji primjer Milanoviću svojstvene strategije lupetanja je sastanak s Janšom u Mokricama. Premijer ima dovoljno vanjskopolitičkog iskustva da može procijeniti koliko je važan dogovor o memorandumu sa Slovenijom. Bez obzira što je problem sa Slovenijom prenapuhan u dnevnopolitičke svrhe obiju zemalja, bilo bi sjajno kad bi se do u detalje razjasnilo koliko je dogovor koštao Slovence, a koliko nas. No, premijer je, umjesto podrobne analize postignutog, odlučio baciti kost na koju su se, čast rijetkim izuzecima, mnogi ulovili. I tako je Milanović sa svijetom podijelio svoju davnu dvojbu o kvaliteti kremšnita s jedne i druge strane hrvatsko-slovenske granice. A domaći mediji, u to se čovjek može kladiti s velikom sigurnošću, vrlo lako izgube fokus. Tako smo po raznim televizijama gledali reportere s kremšnitama, a jedan vrlo značajan dogovor poprimio je estradnu formu, dok su suštinska pitanja potisnuta u drugi plan, uključujući i ono što, zapravo, znači stavljanje u "zastoj" hrvatske tužbe protiv slovenskih banaka, pokrenute radi naplate 278 milijuna eura, koliko je Hrvatsku devedesetih godina koštao prijenos devizne štednje Ljubljanske banke na hrvatske banke. Efekt postignut.
Kad se prilika ukaže sama
A nekad se Milanović čak ne treba ni truditi. Prilika se ukaže sama od sebe, on je objeručke prihvati i svi zadovoljni. Tako mu se usred spekulacija o tome je li, pod kojim uvjetima, za čiji račun i u dogovoru s kim Hrvatska dilala oružje po svijetu, konkretno sirijskim pobunjenicima, dogodio spektakularan pad s oklopnjaka. Posjet Vojarni "Pukovnik Predrag Matanović", gdje je razgledavao Patrijine oklopnjake, bio je primjerena prilika da se predsjednika Vlade propita o svim okolnostima skandala koji je napisima u stranim medijima doživio i međunarodni odjek, kao i o tome što za ugled Hrvatske u inozemstvu znači naprasno povlačenje naših 98 vojnika iz UN-ove misije na Golanskoj visoravni? No, ništa od toga. Milanović se, po vlastitom priznanju, pravio frajer i umjesto da je dostojanstveno sišao s oklopnjaka, na za to predviđen način, odlučio je skočiti. Doskočio je na guzicu i to je, naravno, zaokupilo svu medijsku pozornost za taj dan. Čak je lišo prošao i s drugom sramotnom situacijom koju su mu priredili stranački suradnici – kašnjenjem financijskog izvješća. "Uprskali smo, nije nam to trebalo", bio je njegov komentar, koji je zadovoljio znatiželjnike. Naslovnice s premijerovim nezgodnim padom već su bile posložene, koga briga što vladajuća stranka krši zakon.
Spremno se baciti
"Mnogi su pali, samo se jedan odlučio baciti", sjajan je komentar te zgode koji je dala novinarka RTL-a. A premijer se, to je sad sasvim jasno, uvijek spremno baca na svaku priliku u kojoj umjesto o ozbiljnim problemima s nuđenjem mogućih izlaza, može razglabati općenito, služiti se mudrim sentencama, vaditi citate iz Biblije ili naprosto lupiti glupost.
