Prikupljeno blizu 10.000 potpisa protiv referenduma!

Od gradonačelnika Rijeke i niza aktivista za ljudska prava, novinara i drugih građana, ogorčenih što Hrvatskoj predstoji referendum s ciljem ograničavanja ljudskih prava, formirana je grupa koja će se obratiti Saboru.

Prikupljaju potpise putem Facebooka da bi se prvi ustavotvorni referendum u povijesti Hrvatske – spriječio. Radi se, dakako, o izjašnjavanju koje je zatražila inicijativa U ime obitelji s prijedlogom da se brak definira isključivo kao zajednica muškarca i žene.

“Taj će referendum, dođe li do predložene izmjene Ustava RH, Hrvatsku obilježiti kao zemlju u kojoj je većina demokratski oduzela pravo manjini, bez ikakve javne rasprave o suštini i reperkusijama takvog događaja”, navodi se u objašnjenju kontrainicijative “Zahtjev za Hrvatski sabor – referendumsko pitanje“. Osim na stranicama grupe, peticiju s istim ciljem pokrenula je i Građanska inicijativa Izlazak i ona se može potpisati ovdje. U trenutku pisanja teksta broj potpisnika je već dosegnuo 7.500, a na Facebooku se broj potpisnika digao na tisuću i pol u samo nekoliko sati.

Obraćaju se upravo Saboru, koji nije iskoristio svoje pravo i obavezu utemeljenu u članku 95. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, koji kaže da će taj sud na zahtjev Sabora utvrditi je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom i jesu li ispunjene pretpostavke za njegovo raspisivanje.

Tri pitanja za Ustavni sud

Ističu da će se referendumom “tražena prava jedne manjine suspendirati putem Ustava RH” i da “mogući epilog vodi u smjeru tiranije većine, umjesto u smjeru jačanja demokracije i ljudskih prava”. Stoga traže od Sabora da hitno uputi Ustavnom sudu tri pitanja:

1. Je li pravo na brak temeljno ljudsko pravo?
2. Ako jest, može li se provesti ovaj referendum?
3. Ako nije, iz čega proizlazi pravo pretpostavljene većine da instituciju braka između muškarca i žene, koja je zakonski definirana, dodatno zaštite Ustavom?

Saniranje štete

Ova inicijativa ima za cilj saniranje štete nanesene ugledu Sabora i Vlade koju je, s prijedlogom da Sabor intervenira poslije provedenog referenduma, načinio manevar saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, ističu.

“Postupite li u skladu s tom dužnošću, javnost će kasno, ali još uvijek na vrijeme, dobiti priliku da se educira o stvaranju konstitutivnog akta i uključi u proces koji će odrediti neke od temeljnih vrijednosti ovog društva”, upozoravaju, zaključujući da neovisno o tome da li se brak sam po sebi smatra jednim od temeljnih ljudskih prava koja štiti Konvencija Vijeća Europe, ovim je protokolom jednoznačno određeno da države potpisnice – dakle, i Republika Hrvatska – moraju bez diskriminacije svim osobama osigurati uživanje svih prava.

1. Navedenim prijedlogom isključuje se mogućnost da institutom braka bude obuhvaćena i životna zajednica osoba istog spola, što je u suprotnosti s člankom 1., st. 2. Ustava RH, koji određuje narod kao ‘zajednicu slobodnih i ravnopravnih državljana’ (istaknuli podnositelji ovog zahtjeva). Kao temeljna definicija RH kao političke zajednice, tj. naroda iz kojega proizlazi i kojemu pripada vlast, ova je odredba temeljna pretpostavka cijelog pravnog uređenja i ne može sama biti predmet odlučivanja, pa ni putem referenduma, niti smije biti narušena takvim odlučivanjem.

2. Prijedlog da se u Ustav unese određenje braka, i to samo kao zajednice osoba različitog spola, odnosno da se osobe diskriminira po spolnoj orijentaciji, suprotan je odredbi članka 3. Ustava, koji utvrđuje da u najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, koje su i temelj za tumačenje Ustava, pripada i ravnopravnost spolova.

3. Čak i ako se pojam ravnopravnosti spolova tumači restriktivno, tako da ne uključuje spolnu orijentaciju, odnosno pravo na izbor bračnog partnera/partnerice istog ili različitog spola, referendumski prijedlog određenja braka kao zajednice žene i muškarca je u suprotnosti s člankom 14. Ustava, koji određuje:

‘Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.’ (istaknuli podnositelji ovog zahtjeva)

Budući da u instituciji obitelji koja uzima pravnu formu braka, samoj po sebi, promotrenoj u njezinoj društvenoj funkciji neovisno o užim, tradicionalnim shvaćanjima, ne postoji ništa što nužno iziskuje spolnu različitost bračnih partnera/partnerica, uvođenje obvezatne različitosti spolova narušava jednakost pred zakonom po ‘drugim osobinama’, tj. spolnoj orijentaciji.

4. Onemogućavanje da se životnu zajednicu osoba istog spola pravno prizna i zaštiti institutom braka nije u skladu s člankom 35. Ustava, kojim se ‘Svakomu … jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti’. Dok neformalne životne, odnosno obiteljske zajednice mogu poprimati različite oblike, brak kao pravni institut pruža tom zajedništvu određena jamstva i zaštitu kakvu drugi oblici nemaju ili je nemaju u potpunosti. Implicitnom postavkom da su za takva jamstva i zaštitu ‘podobne’ samo heteroseksualne zajednice, ostale se neizravno, ali logički nedvojbeno protuustavno lišava štovanja i pravne zaštite njihovog obiteljskog života i niječe im se dostojanstvo, ugled i čast.

5. Za navedena ograničenja, pa i uskrate prava nema nikakvog opravdanja u smislu članka 16., stavka 1. Ustava RH, jer se uvođenjem predložene definicije braka ne štiti nikakvo pravo drugih koje bi otvorenom mogućnošću braka između osoba istog spola bilo ugroženo. Štoviše, uvođenjem takve definicije priznalo bi se s pravom nespojiv stav da pristaše samo jedne zajednice – heteroseksualnog braka – imaju pravo nametnuti svoje usko i isključivo shvaćanje kao opće obvezatnu normu.

Osim navedenih razloga, koji pokazuju da je predloženo referendumsko pitanje u neskladu s Ustavom RH, ustavno definiranje braka kako ga predlaže referendumska inicijativa tvorilo bi i povredu Protokola 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potvrđenog Zakonom o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 7. studenoga 2002. (Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 14 od 22. 11. 2002.). Protokol 12 u 1. članku, 1. stavku određuje: ‘1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.’ (istaknuli podnositelji ovog zahtjeva) Stavak 2. dodaje: ‘Nitko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela na bilo kojoj osnovi kako je navedeno u stavku 1.’

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr