Ovo je priča koja će mnoge razljutiti, ali ima u njoj mnogo istine

“Svatko može naći posao ako ga stvarno želi, ali problem je što većina ljudi bira jer smatra da su im neki poslovi ispod časti. Tako slušam redovito svoje vršnjake kako žele raditi, ali pod uvjetom da je plaća bar 5-6 tisuća kuna, i po mogućnosti, da zapravo ne moraju baš raditi jer, hvala Bogu, treba i popiti koju kavu na špici, ili se napiti usred tjedna. Naš mentalitet je takav da bi svi sve htjeli na gotovo, čast izuzecima”.

U Hrvatskoj nikada nije bilo lako pronaći posao, a danas je to, čak i u velikim gradovima, postalo gotovo nemoguća misija. U situaciji kada je na burzi vojska nezaposlenih i kada na vidiku nema naznaka da bi se negativni trendovi u gospodarstvu mogli promijeniti, teško je biti optimist.

No, je li za situaciju u kojoj se nalazimo krivac uvijek netko drugi; korumpirana državna uprava, nepotizam, zapošljavanje po babi i stričevima? Je li nešto i do nas, našeg stava spram poslu?

Previše je crnila

Javila nam se 24-godišnja M.T. koju pomalo nerviraju priče o crnilu u Hrvatskoj i “medu i mlijeku” koji u drugim zemljama teku u potocima. Priznaje, i sama bi se odselila u inozemstvo da je umogućnosti, ali ne zbog nezadovoljstva poslom.

“Imam 24 godine, radim od 16. Nikad nisam bila nezaposlena, naravno ne računajući srednju školu kada sam radila sezonski i perioda kada sam svojim izborom bila doma jer sam imala pravo na naknadu s burze. I, zamislite, bez ikakve veze sam dobivala solidne poslove, a čak nisam ni faks završila.

Svatko može naći posao ako ga stvarno želi, ali problem je što većina ljudi bira jer smatra da su im neki poslovi ispod časti. Tako slušam redovito svoje vršnjake kako žele raditi, ali pod uvjetom da je plaća bar 5-6 tisuća kuna, i po mogućnosti, da zapravo ne moraju baš raditi jer, hvala Bogu, treba i popiti koju kavu na špici, ili se napiti usred tjedna. Naš mentalitet je takav da bi svi sve htjeli na gotovo, čast izuzecima”, mišljenja je naša čitateljica (podaci poznati redakciji).

Mišljena je da se puno bira i da mnogim mladim ljudima nisu zanimljivi poslovi poput konobarenja ili rada u nekom skladištu.

Žašto ljudi ne izađu na ulice?

“Nisam ni ja ništa od toga radila, ali bar ne kukam kako nema posla dok od mame i tate žicam za kavu. Službe za korisnike primjerice često traže radnike, i garantirano ste sigurni tamo ukoliko se držite pravila. Govorim iz iskustva, provela sam u jednoj tri godine, nakon čega sam zaključila da mi je dosta i da trebam ići dalje. Nije bajan posao, znam, slušate dnevno stotine priglupih ljudi kako urlaju na vas, zbog nečega što niste napravili. Ali, s pozitivne strane gledajući, plaću dobijete svaki mjesec, uvijek isti dan, nema neplaćenih prekovremenih, možete otići na godišnji normalno, dobijete plaćen prijevoz… Dakle, tko hoće raditi, može, tko neće – neće se zaposliti ni da mu vi sutra nađete posao”, piše 24-godišnjakinja.

Ako je situacija već toliko loša, pita se, zašto ljudi ne izađu na ulice i javno se žale na stanje u državi.

“Ako to nisu sposobni, nitko im ne može pomoći”, zaključuje naša čitateljica.

I sami imate iskustva s traženjem posla u Hrvatskoj? Pitali su vas neprimjerena pitanja, nitko vam nije odgovarao na zamolbe ili ste se ugodno iznenadili? Pišite nam na adresu vijesti@portal.net.hr i podijelite s nama vaša iskustva.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr