Nemojte da vam lazu o radu u Irskoj, evo iskustva iz prve ruke

Nakon prica kako mladi koji iz Hrvatske odlaze u Irsku ne mogu lako pronaci posao, ali i onima kako sve koje tamo dodu ceka med i mlijeko, javila nam se djevojka koja u toj zemlji radi malo manje od godinu dana i ispricala svoju pricu.

Zbog niza neistinitih informacija koje je vidjela u hrvatskim medijima, u kontekstu selidbe i pronalaska posla u jos jednoj “obecanoj zemlji” za Hrvate, javila nam se djevojka
(podaci poznati redakciji) koja je i sama napustila Hrvatsku i otisla trbuhom za kruhom. Ljuti je sto se takvim pricama plase oni koji se tek spremaju put Irske.

‘Nije bilo bajno niti sjajno’

S nama je odlucila podijeliti svoje iskustvo oko pronalaska posla i zivota u ovoj zemlji.

“Nisam sigurna je li to zbog prevelikih ocekivanja odredenih pojedinaca ili jednostavno zlih ljudi. Nije mala stvar pokupiti stvari i otici iz svoje zemlje, doci u stranu zemlju i krenuti od nule, ma i ispod nule. Bit ce godina dana kako sam napustila Hrvatsku i nije bilo bajno niti sjajno, ali jos uvijek sam tu i borim se”, stoji u pismu koje je stiglo na redakciju Net.hr-a.

Najteze je, kaze, bilo prvih tjedna. Sto zbog nostalgije za domovinom, a sto zbog prvih negativnih iskustava depresivno stanje tada nije mogla izbjeci.

Prvi posao

“Imala sam ‘los’ pocetak s jednom agencijom za stan, ali, iskreno, to je bila jedina losa stvar. Svi kazu da je najteze naci posao u sijecnju, da do 3. ili 4. mjeseca nema bas nista. Nasla sam posao 15.1. 2014. Bilo nas je 30-ak na razgovoru za povremeni posao u jednom restoranu za pomocnog radnika. Iako je sef na razgovoru rekao da je to previse tesko za cure i da nema smisla da ostajemo, ja sam ostala. Jer sam ga slusala sto je pricao. I kad je dosao red na mene da popricam s njim, nasmijao se i iskomentirao ipak si ostala?”, prisjetila se nasa citateljica.

Ispostavilo se da je donijela ispravnu odluku, a dvojbe nije bilo jer je poslodavac naglasio da treba nekoga s iskustvom u kuhinji. To je joj je bio prvi posao u Irskoj, a na njemu se zadrzala oko tri mjeseca.

“Odlucila sam otici jer koliko su bili dobri i fer toliko i nisu. Zahvalna sam im na danom irskom iskustvu, ali bilo je vrijeme da se krene dalje. Preselila sam se u jedan manji grad gdje sam upoznala neke malo ‘starije’ Hrvate i znate sto? Imala sam tri posla, ne jedan nego tri posla. Kasnije se to prorijedilo i u odredenim trenutcima je bilo tesko, ali nisam htjela odustati niti vratiti se natrag. Mislim da me to najvise tjeralo da se borim. Sama pomisao na povratak u Hrvatsku me tjerala da se borim i da trazim posao, i evo nasla sam”, zadovoljna je nasa citateljica.

Trenutno radi u kineskom restoranu i istovremeno se skoluje.

“Stvaram sebi zivot. Lakse je malo u manjem gradu, sigurnije je, pogotovo kad si zena. Mirnije je, ali nema toliko prilika, niti je lako naci posao, ali moze se. Treba duze, ali moze se. Ponavljam da se i skolujem, ulazem u sebe i svoju buducnost i borim se i dalje. Nitko mi nije sredio posao, sve sam sama nasla i za sve se sama borim. Nije mi zao”, napisala je.

Sto se zivota tice, kaze da su cijene hrane kao i u Hrvatskoj, ili cak nesto nize. Odjeca i obuca se moze pronaci po jako povoljnim cijenama. Cigarete su skupe, ali, kaze, uvijek se kutija moze naci ispod pulta za pet eura.

“Sto se stanarine tice, u Dublinu dvosoban stan, oko 10-15 minuta hoda udaljen od centra je 1.200 eura mjesecno, i grijanje je na struju sto je uzas. Ovdje u manjem gradu, gdje sada zivim dvosoban stan, koji je jos blize centru placamo 570 eura i imamo grijanje na plin koje stoji 29 eura mjesecno. Struju placamo svaki drugi mjesec i ovisi o tome koliko smo kod kuce i koliko kuhamo, a racuni su oko 70 do 100 eura za dva mjeseca”, otkriva djevojka.

Kad zavrsi skolovanje, koje traje godinu dana, vjeruje da ce moci naci neki bolje placen posao, a mozda i nastaviti skolovanje.

Borba za buducnost

“Nije sve tako lose, samo vecina ljudi brzo odustane i misli da je sve lagano kako drugi pricaju. Ne, to tako ne ide. Treba se boriti, treba se dokazati i ne treba odustajati. Nadam se da vam je ovo malo pomoglo da vidite da nije sve tako lose i da se moze, samo treba biti uporan. Boriti se za sebe, ne za druge, ne za Hrvatsku ne za Hrvate u Irskoj, vec za svoju buducnost.

Nitko nije sretan sto je morao otici iz Osijeka, Slavonije, Baranje, Rijeke, Zagreba, ali svi smo tu jer zelimo vise i mozemo vise. Nema smisla boriti se kod kuce za nesto, kad nitko nece nista promijeniti. Nitko ne zeli da se skupimo i mozda nesto napravimo. Ali, iskreno bio bi to predug proces i opet bi izgubili vise nego bi dobili”, zakljucuje Hrvatica kojom zelimo srecu u Irskoj.

I sami imate iskustva s radom u inozemstvu, trazite posao negdje van Hrvatske, pokusali ste raditi vani i nije vas se narocito dojmilo. Pisite nam na adresu vijesti@portal.net.hr i podijelite s nama vasa iskustva.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr