Tuđman je bio u krivu. Nemamo Hrvatsku!

‘Krvna grupa A+, odličnog zdravlja sa svim mogućim prijeđenim pregledima. Supruga također želi uraditi to isto, ona je krvna grupa 0, također odličnog zdravlja. Molio bih samo ozbiljne da nas kontaktiraju.’ Dakle, ovo je oglas za prodaju bubrega i vrlo vjerojatno naša skora budućnost.

Na svijetu dosad nije izmišljeno božanstvo koje bi Kukuriku koaliciji pomoglo na izborima da je otvoreno rekla što će se dogoditi u samo prvih sto dana nove Vlade. Prodaja Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja, veći PDV, pomicanje psihološke granice za cijene goriva, cijene struje, opća inflacija, otpis dobrog dijela brodogradnje, deseci tisuća otkaza i Vladino slijeganje ramenima…

Evo, u devedeset i nekom danu doznaje se da država iz potpuno nejasnih razloga pokušava prodati Petrokemiju iz Kutine.

Kukurikavci se pozivaju na kojekakve svetinje koje nisu za privatizaciju, nabrajajući prirodne monopole. Ali s Vladom zahvaćenom ovakvim trgovačkim žarom, koliko nas zapravo dijeli od onoga što slijedi nakon prodaje obiteljskog srebra?

Kad zveckanje obiteljskog srebra utihne

“Zbog gubitka posla i nagomilanih rata za kredit koje nisam u stanju plaćati, prinuđen sam na ovaj korak. Krvna grupa A+, odličnog zdravlja sa svim mogućim prijeđenim pregledima. Supruga također želi uraditi to isto, ona je krvna grupa 0, također odličnog zdravlja. Molio bih samo ozbiljne da nas kontaktiraju.”

Dakle, ovo je oglas za prodaju bubrega. Oglasnici su ih puni i u pravilu završavaju s molbom da ih zovu samo ozbiljni. Prodaja bubrega ili prodaja mjeseci života, ovisno o novcu koji imate da biste se prikopčali na stroj za dijalizu, kojim će upravljati neki privatnik. To je, čini se, budućnost kojoj trčimo u zagrljaj.

Izgledaj pametno, pričaj gluposti

A to se radi tako što se, primjerice, u raspravi o budućnosti Kutine daje prostor beskrupuloznim tipovima poput Nenada Bakića da bi lobirao za svoju, vrlo konkretnu, potpuno privatnu korist. Zbog nje je spreman izreći kojekakve šarene laži. Naprimjer, on će vam reći da je brodogradnju trebalo davno privatizirati jer bi danas bila sjajna. Za to nema apsolutno nikakvog argumenta, osim što špekulira, uzimajući predah od svakodnevnih špekulacija.

Ne bi za primjer uzeo HT, koji je prošloga tjedna otpustio stotine ljudi da bi povećao profit i tako izbio iz državnog proračuna stotine tisuća kuna pomoći za nezaposlene. Ali zato će naplaćivati plaćanje računa dodatnih pet kuna u svojim poslovnicama kako bi rasteretili preostali kadar i stimulirali korisnike da plaćaju na drugačiji način?!

Dakle, Bakić je čovjek od malo talenata. Talentiran je za gaženje podređenih, što se da iščitati iz njegovog stava prema radničkim pravima, ali knjige Putovanje u srce hrvatskog sna Vlade Bulića, u kojoj se Bakić prepoznao, što nije bilo teško. Topla preporuka za lektiru. Osim toga, talentiran je i za raznorazne špekulacije i manipulacije brojevima. Čovjek od statistike. A statistika je, znamo, samo bikini, koja sve otkriva pokrivajući ključne stvari. Jedina grupa ljudi koja je nahranjena zahvaljujući statistici na ovom svijetu su političari i brokeri.

Za razliku od Amerike i pripadajućih joj bijelih ovratnika što gmižu po Wall Streetu i zamišljaju da su popili svu pamet svijeta zato što ne rade ništa, primaju veliku plaću i nitko ih nikad nije prebio kad su plavim ovratnicima rekli da ne krvare dovoljno za zdravlje ekonomije, Hrvatska nije ni nuklearna ni bilo kakva sila. I ovakvi tipovi su, za male, osiromašene i pokradene sredine poput naše, ekstremno štetni dok prozivaju druge da parazitiraju na “njihovom” jer “državno, to je njihovo”. Oni, u biti, parazitiraju na nečijem radu, što je potpuno legalno i blagoslovljeno u neoliberalnom svijetu, pa ustajali ujutro u pet-šest ili u podne. To što se bude iz dana u dan, ne čini ih nimalo konstruktivnijim.

Što je stvarnost, a što fikcija?

Gnušali smo se, a Bakić se i danas gnuša, stvari kao što je “fiktivna zaposlenost”, te izabrali stvarnu nezaposlenost i ropstvo za zaposlene, što dužničko, što pod bičem privatnog kapitala. Lijepo.

Odrekli smo se najprije upravljanja vlastitom valutom i bankama, a zatim i ključnim industrijama, a time i mogućnosti da se novcem od poreza usmjeravamo nekakvoj ekonomskoj budućnosti po vlastitom izboru. Zato što smo, poput Bakića, ponavljali da država nije dobar gospodar, ali je dobro da HT-om upravlja njemačka država, koja je tada bila vlasnica više od 60 posto dionica Deutsche Telekoma.

Vanjsku politiku odavno nemamo, a vrhunac se dogodio s Vesnom Pusić (čija stranka nema podršku niti 4 posto javnosti), kad je nametnut embargo Siriji.

Tri dana kasnije, više od 89 posto Sirijaca koji su izašli na referendum o novom ustavu (odazvalo se 57 posto) podržalo ga je, iako ga je pisao taj tiranin kojemu smo se u inat odrekli ČITAVE dobiti INA-e. Jedva 43 posto Hrvata izašlo je na referendum o EU, a ulazak je podržalo 67 posto glasača. Što se tiče regularnosti sirijskog referenduma, ako nekome pada na pamet da povlači tu tezu, evo im samo dvije riječi: popis birača.

No ni to neće biti dovoljno.

Potpisom na ugovor o financijskoj stabilnosti kao članica Europske unije odričemo se i ovlasti nad državnim proračunom. U slučaju deficita većeg od 3 posto slijedi kazna kakva je stigla Mađarsku – zamrzavanjem novca iz fondova. Taj potez EU na ulice Budimpešte izvukao je 250 tisuća ljudi na provladin, da, ‘provladin’ prosvjed.

Tuđman je bio u krivu. Nemamo Hrvatsku.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr