'Imam psorijazu, obolio sam već na živce, a oni samo kažu da budem sretan što uopće radim'

‘Mi smo treća klasa ljudi’, govori nam jedan od radnika kojeg agencija Adria trenutno iznajmljuje Čistoći, a čija prava imena nećemo navoditi iz razloga koji će vam uskoro postati jasni. Tamo ih ima 182, a neki ondje rade i pet godina u podčinjenom položaju u odnosu na službeno zaposlene radnike. Umjesto da dobiju stalno zaposlenje, oni stalno strahuju od otkaza i mijenjaju poslodavce.

Prvo su bili zaposleni u DEKRA-i, zatim u UPS-u, a onda u Adria zaposlenicima. Te agencije nam redom poručuju da su ova ‘loptanja’ ljudima posve legalna: kad istekne legalni rok za rad preko agencije, Holding jednostavno raspiše novi natječaj za ovakve usluge i oni prelaze s jedne na drugu, bez ikakvih posljedica.

U firmi mogu samo čuti da mogu biti sretan što uopće radim. Kako? Imam dvoje djece i ženu koja ne radi. Imam psorijazu, obolio sam već na živce jer nikad ne znam gdje ću biti nakon 31. u mjesecuA ostaju raditi gdje su i radili. Državni inspektorat – koji ignorira naš upit poput uprave Čistoće i Zagrebačkog holdinga – također ne vidi u tome ništa sporno, tvrde nam u agenciji UPS i u DEKRA-i.

“Samo vam dođu i kažu vam: ‘Danas prekidamo ugovor, od sutra radite za drugu agenciju.’ Prvi ugovor mi je trajao 18 dana, dao sam ga uramiti. Zamislite! A najdulji mi je trajao tri mjeseca”, kaže nam jedan sugovornik, koji poput kolega u istoj situaciji nema nijedno materijalno pravo radnika Čistoće osim gole plaće. Nitko od njih nije tražio posao od agencije – svi su ga tražili u Čistoći, gdje su ih proslijedili dotičnim agencijama.

Ministarstvo (prekarnog) rada planira dodatnu fleksibilizaciju

Za to vrijeme Ministarstvo rada unutar izmjena Zakona o radu planira dodatno proširiti agencijama okvire eksploatacije – sporni rok bi se pomaknuo na dvije godine. A radnici, kako nam kažu neki od njih, dobivaju psorijazu i druga oboljenja uzrokovana stresom, dolaze ozlijeđeni na posao jer strepe od otkaza, a u najboljem slučaju – ostaju bez 30 posto plaće.

“Radim s ozlijeđenim prstom već dva mjeseca”, kaže nam jedan. “Mene je udarila kanta, a liječničkog nema već tri mjeseca. Ovdje su mi rekli zovite agenciju, a tamo – nitko ništa. Što da mi se nešto ozbiljno dogodilo?”, pita drugi. Njihova se učinkovitost pozorno prati jer su potrošna roba, a ionako kratkoročni ugovor se raskida “ako prestane potreba za radnikom kod korisnika prije razdoblja na koje je ustupljen”, što izrijekom piše u primjerku ugovora s UPS-om koji su nam ustupili. Na to nam je Željko Pavlić, direktor spomenute agencije, kazao da je to normalno jer duljina angažmana ovisi o Sporazumu o ustupanju radnika Čistoći.

“Pa radi se o privremenom zapošljavanju”, naglašava on, a to mu je odgovor i na pitanje zašto nitko od tih radnika nema ugovor za stalno sa samom agencijom, što ih čini radnicima drugog reda. “Koja je tek količina stresa kod onih koji uopće ne rade?”, pita nas umjesto odgovora.

Zaobilaženje duha postojanja agencija

Ove agencije, a i sami ih zakoni tako pravdaju, služe poslodavcima za obavljanje sezonskih poslova ili zbog primjerice privremenog povećanja obujma posla. U to se teško može uvrstiti rad na utovaru kućnog smeća, čišćenju javnih površina i primarnoj reciklaži – a upravo su na tome angažirani agencijski radnici.

U DEKRA-i su svjesni da agencija prema članku 28. Zakona o radu ne smije ustupati radnika korisniku za obavljanje istih poslova za neprekinuto razdoblje duže od jedne godine, kao što i prema članku 10 istog Zakona poslodavac ne smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora na temelju kojih se radni odnos s istim radnikom zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine. Njihova PR menadžerica Ana Vuger opetovano tvrdi i da se DEKRA toga pridržavala, iako nam je više radnika kazalo suprotno – jedan od njih nam je kazao da je radio bar dvije godine i tri mjeseca za tu agenciju, a i dan-danas nema ugovor na neodređeno vrijeme.

“Ako ste mislili na to zašto korisnik nije direktno zaposlio radnike kod sebe – to bi pitanje trebalo postaviti korisniku usluge agencijskog rada s obzirom na to da DEKRA kao agencija ne može utjecati na korisnikovu odluku o tome želi li pojedinog radnika preuzeti i zaposliti direktno ili to ne želi učiniti”, proziva Vuger. Pavlić nam također govori da to nije do njih nego do Čistoće, jer “mi nemamo veze s njihovom sistematizacijom, a to je stvar dogovora njihovih sindikata i poslodavaca”.

‘Obolio sam već na živce’

Agencije tvrde i da je “sasvim logično” da je Čistoća njima proslijedila radnike na zapošljavanje jer je tada na snazi bio Sporazum o ustupanju radnika te tvrtke i Čistoće za koju je obavljala sve administrativne poslove. Ova logika, međutim, priječi agencijske radnike da podignu kredit budući da na papiru nemaju stalna primanja.

“Ne mogu dobiti ni kreditnu karticu, a u firmi mogu samo čuti da mogu biti sretan što uopće radim. Kako? Imam dvoje djece i ženu koja ne radi. Imam psorijazu, obolio sam već na živce jer nikad ne znam gdje ću biti nakon 31. u mjesecu”, kazao nam je radnik u četrdesetim godinama. Neki od njih su kredite podigli u vrijeme dok su radili u drugim tvrtkama, a danas kasne s ratama jer im plaće kasne u odnosu na druge radnike.

Kašnjenje plaća

“Čak i kad Čistoća uplati plaću Holdingu, ‘drže’ je po 15 dana. I kažu nam da se žalimo Čistoći”, priča jedan radnik. I izvor iz administracije poduzeća nam je, naime, rekao da je uobičajeno da se novac za plaće izdvaja uvijek do 10. u mjesecu, ali novac sjeda tek krajem mjeseca na račune agencijskih radnika. UPS tvrdi da uplaćuju odmah, a u DEKRA-i navode i da su isplaćivali plaće ustupljenim radnicima do 15, u mjesecu čak i kad bi se dogodilo da korisnik usluge zakasni s podmirivanjem troškova DEKRA-i, a isto tvrdi i Pavlić iz UPS-a, dok u šturom odgovoru Adria zaposlenika tu temu ni ne komentiraju jer se ta pitanja “ne odnose na nas kao agenciju”. Holding se nije oglasio, tako da je pitanje “kreditiraju” li ovi radnici njih tim dvotjednim kašnjenjem.

“Trebao bih imati jednaka prava kao stalno zaposleni, ali nemam pravo na božićnicu, regres, jubilarnu nagradu, a prije par godina izgubili smo i dodatak na prijevoz”, priča nam radnik star oko pedeset godina. Kad su se pokušali pobuniti pred uredom agencije zbog prijevoza, mediji su ih potpuno ignorirali, kao i agencije gdje se sliježe ramenima na prava iz kolektivnih ugovora “normalnih” radnika Čistoće. Nikoga, zapravo, ne dira što je primjerice mjesečna karta za vlak 980 kuna. Njihov pokušaj da se obrate odvjetniku također je bio obeshrabrujući.

Kako tražiti prava kad si stalno jednom nogom na ulici?

“Rekao nam je da može izboriti pojedina materijalna prava za nas, ali da će nas u tu svrhu morati popisati i da nam ne može garantirati da nakon toga nećemo dobiti otkaze”, pričaju nam. Sindikalno organiziranje, za koje se ministar rada Mirando Mrsić zalaže u svojim izjavama, po njima je također nemoguće zbog ugovora koji traju po jedan ili tri mjeseca. Ako nitko od njih ne može znati hoće li raditi sutra, kako onda itko može jamčiti članstvu da će odraditi mandat do kraja, pitaju nas. Napredovanje agencijskih radnika unutar firme je, kažu, nemoguća misija i vrh karijere je biti vozač kamiona. Naime, iako godinama rade u Čistoći i imaju potrebnu stručnu spremu, nemaju pravo prijaviti se na interne natječaje.

Sve to vrijeme pitaju se zašto Čistoća, koja očigledno ima potrebu za ova 182 čovjeka, ne zapošljava ljude preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, nego plaća proviziju agencijama i pritom pristaje na ovakav oblik iskorištavanja radnika, s manjim plaćama, odnosno plaćama bez ostalih materijalnih prava.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr