REFORMA OBRAZOVANJA

MINISTRICA OBRAZOVANJA NAJAVILA NOVI ZAKON: Stižu promjene u strukovnom obrazovanju

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak u razgovoru za Hinu najavljuje novi zakon o strukovnom obrazovanju koji predviđa uvođenje više prakse i dualnog obrazovanja, jače povezivanje škola i gospodarstvenika te ističe važnost centara kompetencija koji bi mogli ‘povući’ stotine milijuna eura iz europskih fondova, a ideja je da svaka županija dobije barem jedan takav centar.

Osim o zakonu o strukovnom obrazovanju, koji je prošao javno savjetovanje i u vladinoj je proceduri, ministrica Divjak govori i o izmjenama drugih zakona iz svojeg resora, nedavnom posjetu CERN-u, konceptu cjeloživotnog obrazovanja te promjenama u načinu ocjenjivanja.

ZAPOSLENIMA U PROSVJETI VEĆE PLAĆE OVE I IDUĆE GODINE: Riječ je o prvoj povišici u posljednjih 7 godina

MINISTRICA OBRAZOVANJA NAJAVILA: Učitelji i nastavnici koji povlače sredstva iz EU fondova dobit će i do 30% veće plaće

Prvi krug razgovora o članstvu Hrvatske u CERN-u završen je, što slijedi kako bismo postali pridružena članica toga najvećeg znanstvenog laboratorija na svijetu?

– Razgovori u CERN-u bili su jako uspješni. Dogovoreno je da će nas, nakon što Hrvatska koja sada ima ugovor o suradnji s CERN-om, službeno uputi zahtjev da postane pridružena članica CERN-a, početkom iduće godine posjetiti povjerenstvo CERN-a koje će ispitati kakvi su naši kapaciteti. Treba reći kako se neće ispitati samo znanstveni kapaciteti, koji se tiču posebno onih vezanih uz fiziku i fiziku čestica gdje te kapacitete imamo, već i ono što je još važnije – šansa za naše privrednike i tvrtke da se uključe, a mislim da su tu šanse jako velike i na tome treba stvarno raditi.

Hrvatska odsad ima ugovor o suradnji s CERN-om

Naravno, potrebna je i politička podrška toj inicijativi. Onda kada bude završena procedura ulaska Hrvatske u CERN, onda ćemo, nadam se, imati koristi u barem na tri područja – u znanosti, gospodarstvu i obrazovanju. Kada je riječ o gospodarstvu to su poslovi na koje se mogu javljati naše firme jer je CERN najveći znanstveni laboratorij na svijetu, svi su projekti inovativni i dopuštaju da kasnije, kada poslovi krenu, oni imaju visoku dodanu vrijednost.

MINISTRICA OBRAZOVANJA RAVNATELJIMA ŠKOLA: ‘Učenicima su školske torbe preteške, riješite to!’

Treća ‘dionica’ je obrazovanje jer CERN ima jako puno programa gdje njihovi znanstvenici i stručnjaci rade s nastavnicima i učiteljima, posebno s onima koji predaju prirodne predmete, na tome kako podučavati i kako raditi eksperimente. Za naše učenike, studente i postdoktorande važno je što će moći sudjelovati u različitim istraživačkim projektima, aktivnostima i kampovima. Ono što je karakteristično za CERN je da tu nema “odljeva mozgova”. Jer, mladi znanstvenici i inženjeri u CERN-u boraviti neko vrijeme, uglavnom do dvije godine, a onda će se vratiti u Hrvatsku donoseći sa sobom znanje i vještine koje su stekli.

OSNOVNA ŠKOLA TRAJAT ĆE DEVET GODINA? Ovo su sve promjene koje bi trebala donijeti nova velika reforma obrazovanja

Hrvatska bi za oko godinu dana trebala postati pridružena članica CERN-a. Kada se pripremi sve što je potrebno, potpisat će se ugovor koji će se onda se morati ratificirati u Hrvatskoj sukladno predviđenoj proceduri.

ŠKOLSKA GODINA POČELA SKANDALOM: Ministrica Divjak naredila da u roku od 10 dana svi nastavnici dobiju dnevnike

Ministarstvo znanosti i obrazovanja radi na izmjenama i dopunama zakonskih rješenja. Što je do sada učinjeno?

– U ovom trenutku najdalje smo stigli u izradi nove verzije zakona o strukovnom obrazovanju koji je prošao javno savjetovanje i sada je u proceduri Vlade i bit će najranije prihvaćen. To nam je važno zato što se tim zakonom uvodi drukčije strukovno obrazovanje i on otvara mogućnost da u strukovnom obrazovanju bude više prakse kao i dualnog obrazovanja.

Novi zakon o strukovnom obrazovanju

Posebno su važni centri kompetencija za strukovno obrazovanje. Jer bismo tu povukli stotine milijuna eura iz europskih fondova, kako iz Europskoga socijalnog fonda, tako i iz Europskoga fonda za regionalni razvoj. Ideja je da svaka županija dobije barem jedan centar kompetencija vezan uz strukovno obrazovanje te da se uz škole povežu gospodarski subjekti, cjeloživotno obrazovanje kao i stručni studiji. To je veliki poduhvat i stvarno smo ubrzali u tom dijelu i mislim da je to prioritet jer u Hrvatskoj je više od 70 posto svih srednjoškolaca u strukovnom obrazovanju i ono je najveći segment našeg srednjeg obrazovanja.

Idući tjedan će najvjerojatnije ‘krenuti’ u javnu raspravu i zakon o studentskim poslovima gdje ćemo, nadam se, u javnoj raspravi dobiti podršku da se to područje, ne samo uredi, već da svi studenti, koji nisu u radnom odnosu, mogu raditi ako to žele.

PROFESOR SAŽEO SAV OČAJ I MENTALITET ZAGREBAČKOG SVEUČILIŠTA: ‘Treba ga pustiti da propadne’

U pripremi je i zakon o osiguravanju kvalitete za visoko obrazovanje gdje će se jače pozicionirati zahtjevi prema veleučilištima – da se bolje urede i da imaju više standarde kvalitete. To je vezano i uz Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (HKO) jer, ako veći naglasak stavimo na višu kvalitetu u visokom obrazovanju, onda će i temeljem Zakona o HKO-u biti jednostavnije postizanje stručnih i sveučilišnih standarda kvalifikacija. Radi se i na zakonu o obrazovanju odraslih.

Više prakse i dualnog obrazovanja

Kada će se učenici početi ponovno ocjenjivati i na polugodištu?

– Povjerenstvo koje je radilo na izmjenama i dopunama Zakona o obrazovanju predložilo je da se učenike ocjenjuje i na polugodištu. Očekujem da će se u javnoj raspravi koja uskoro kreće vidjeti argumenti za i protiv, a sigurno je da ćemo tijekom javne rasprave organizirati i panel raspravu na kojoj će se ta tema raspraviti. Osobno pak nisam emocionalno vezana ni uz koje od ta dva rješenja.

Ali, rekla bih da poanta nije u tome hoće li biti ocjena na polugodištu, nego u tomu koliko je kvalitetna povratna informacija koju dajemo našim učenicima, odnosno da to ne bude samo brojčana informacija. Daleko je važnije, a stalno mi to pišu i učitelji, da je bitno učenika pratiti i s njim razgovarati od njegova prvoga do posljednjega dana u školi i dati mu kvalitetne povratne informacije o njegovom napretku. Na brojčanu ocjenu smo mi pak naviknuti i zapravo ju očekuju i roditelji i učenici.

‘Škola za život, a ne za ocjenu’

Što bi trebalo učiniti da način ocjenjivanja u školi bude racionalniji, odnosno da više ne bude inflacije odličnih uspjeha i prosjeka 5,0?

– Reforma obrazovanja predviđa i rad na vrednovanju, odnosno na ishodima učenja, što znači da će se raditi s učiteljima i nastavnicima na tome kako kod učenika vrednovati postignuće predviđenih ishoda učenja, a ne sadržaja. Tu se odmičemo od sadržaja i činjenica, a naglasak je na tome da se razvijaju više razine kompetencija, vještina i znanja, poput rješavanja problema i istraživačkog učenja. Naravno, te na tome kako to sada vrednovati treba raditi. To je jako važno, a važno je i dati povratnu informaciju učenicima koja nije samo u obliku ocjena već i savjetovanja kako se mogu postići bolji rezultati ne u ocjenama, već u životnim kompetencijama.

Tako da je naša sintagma – Škola za život, a ne za ocjenu – nastala iz filozofije koja kaže – prvo postavi ishode koje očekuješ, a oni ne smiju biti trivijalni i temeljiti se isključivo na ‘bubanju’ činjenica. Naravno, neke činjenice treba naučiti, ali tu se ne smije stati jer najveći dio poučavanja u našim školama se, nažalost, temelji na sadržaju, umjesto na postignućima kompetencija koje su važne za profesionalni i osobni razvoj učenika.

Kad je pak riječ o tomu razlikuju li se stečene kompetencije kod djevojčica i kod dječaka, u Hrvatskoj ta razlika postoji pa su djevojčice bolje u čitanju i pismenosti vezanoj uz materinski jezik, dok su dječaci bolji u matematici. Ta razlika je kod nas zamjetna, dok u nekim drugim državama nije, a u nekim razvijenijim obrazovnim sustavima gdje se postižu bolji ukupni rezultati ta razlika je zanemariva. Da bi se situacija kod nas promijenila treba raditi tako da se različiti interdisciplinarni elementi obrazovanja i različita obrazovna uključe u školu.

Djevojčice u Hrvatskoj bolje u čitanju i pismenosti, dječaci u matematici

Tu je i suštinska promjena u obrazovnoj reformi, a ne u tomu hoćemo li učiti jedne ili druge sadržaje. Dakle, ključna  je promjena u načinu poučavanja, a onda se to reflektira i na način vrednovanja pa kada se uzmu u obzir problemski pristup i kritičko razmišljanje, bit će i manje razlike u stečenom znanju i vještinama kod djevojčica i dječaka.

Zašto djeca u Hrvatskoj imaju dosta problema s matematikom pa moraju ići na instrukcije i kako to promijeniti?

– U tom problemu postoje tri elementa  – nastavnici, učenici i način poučavanja. Trebamo biti svjesni da svaka reforma počinje na nastavničkim i učiteljskim studijima i tu se treba puno raditi s nastavnicima u inicijalnom obrazovanju, a onda kasnije i kroz cjeloživotno učenje kako bi se išlo u korak s novim metodama poučavanja.

Još je važnije da stalno treba imati na umu da se mijenja i učenička populacija koja je danas bitno drukčija nego prije 20-30 godina pa danas učenik često ima smanjeni opseg pažnje, uči na drukčiji način i ako želi pronaći neku informaciju više neće najprije posegnuti za knjigom već za mobitelom. Zato moramo uzeti u obzir da su učenici danas usmjereni na tehnologiju i nju treba iskoristiti za učenje.

Treći segment je način poučavanja koji u matematici mora biti puno više usmjeren na realne probleme i istraživačko učenje. Postoji prekrasan projekt koji, u sklopu europskog programa u području obrazovanja Erasmus+, koordinira Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, a uključeni su i Fakultet elektrotehnike i računarstva, Fakultet organizacije i informatike, Hrvatsko matematičko društvo i zagrebačka XV. gimnazija, te institucije iz Slovenije, Nizozemske i Danske, a zove se MERIA (Mathematics Education – Relevant, Interesting and Applicable – Matematičko obrazovanje – značajno, zanimljivo i primjenjivo).

Kako smanjiti uzimanje instrukcija, posebice iz matematike?

Riječ je o projektu kojemu je svrha da poučavanje matematike bude zanimljivo učeniku, da se rješavaju realni problemi, a u toj situaciji je potpuno drukčija i uloga nastavnika koji se mora puno više pripremati i mora znati kako motivirati učenike da rade na istraživački način. Neke države su već odmakle u tome, a to je i razlog što njihova iskustva koristimo kao primjer jer se radi o potpunoj promjeni paradigme učenja i poučavanja.

Kako javnosti približiti potrebu za cjeloživotnim obrazovanjem?

– Cjeloživotno obrazovanje potrebno je zbog osobnog razvoja kako bismo bili uključeni u društvo u kojem su promjene brze, ali i zato što danas rijetko tko može računati da će na poslu koji je počeo raditi dočekati i penziju. Pa čak ako čovjek i ostane u istom zanimanju, imperativ mora postati da stalno uči i usavršava se. To moramo prihvatiti kao realnost.

Pored toga u Hrvatskoj, nažalost, imamo ljude koji uopće nemaju kvalifikacije i nemaju završenu osnovnu školu. Kako bi se to promijenilo postoji i sredstva u EU fondovima koje za to koristimo, mijenja se i zakonska regulativa kako bi se potaknulo obrazovanje odraslih i na “posložio” sustav, te kako bi se pronašla kvalitetnija rješenja. Važno je da ljudi shvate da je to danas cjeloživotno učenje svojevrsna obaveza i da to postane način života. Takav pristup čini i život zanimljivim pa se tako i treba promovirati.

Ta paradigma cjeloživotnog obrazovanja potpuno mijenja način razmišljanja, a uči se i ono što ne mora nužno biti vezano uz posao, već uz osobni razvoj. I na kraju nikada nije kasno za učenje.

Kako riješiti pitanje poreznih olakšica korisnicima stipendija u sklopu programa Erasmus+?

– Rješenje toga pitanja nije u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja već Ministarstva financija. Naime, u Zakonu o porezu na dohodak postoji limit primitaka od 15.000 kuna na koji se ne plaća porez. Mi o tome i razgovaramo s Ministarstvom financija, da se taj limit poveća ili da se određeni primici izuzmu. Međutim, to je dio cjelovitog zakonskog rješenja koje se ne može brzo mijenjati iako se ovdje radi o opravdanom zahtjevu.

Divjak: U Hrvatskoj je zapostavljena odgojna dimenzija obrazovnog sustava

Je li u našem obrazovanju zapostavljena odgojna dimenzija?

– Složila bih se da je odgojna dimenzija zapostavljena u našem obrazovanju, ali na tome se mora raditi u suradnji s roditeljima jer škola ne može zamijeniti roditeljski ili starateljski dom i one koji vode brigu o djeci. Osim toga, novi pristup obrazovanju podrazumijeva i neke druge kompetencije, na primjer, ako se radi u grupi i timu tada se razvijaju kompetencije koje omogućavaju bolje snalaženje u društvu. Važna je i empatija pa bi zato trebalo biti puno više volonterskih aktivnosti, grupnog rada u školama, društveno korisnog rada i sve ono što je na neki način sada “stavljeno sa strane” jer naglasak u našim školama često nije čak ni na obrazovanju, nego na učenju činjenica.

Kako komentirate napise dijela medija o navodnom pogodovanju Nenadu Bakiću u natječaju za nabavu mikroračunala?

– Ministarstvo znanosti i obrazovanja očitovalo se već o tom pitanju i demantiralo sve navode. Mislim da je projekt ProMikro izrazito važan, a na sličan se način provodi primjerice u Velikoj Britaniji i Singapuru pa se nadam da će se provesti i kod nas. Ne može se govoriti ni o kakvom pogodovanju jer ne postoji način da se Institut za razvoj i kreativnost mladih (IRIM) na bilo koji način okoristi tom inicijativom. Mislim da je u Hrvatskoj jako teško prihvatiti da netko nešto radi iz nesebičnih razloga. U sklopu projekta se trenutačno educiraju nastavnici koji su time oduševljeni, a Ministarstvo za edukaciju ne izdvaja ni jednu kunu.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr