SABORSKI BISERI

LETEĆA TORBA, MADRACI, MEGAFONI I SALVE UVREDA: Od Đodana do Pernara – ovo su bile najveće ludorije u Hrvatskom saboru

Kada je u svibnju 1990. nakon demokratskih parlamentarnih izbora konstituiran višestranački Hrvatski sabor, jedan od ondašnjih HDZ-ovih tribuna Šime Đodan uskliknuo je: “Iznad Hrvatskoga sabora samo je gospod Bog!”.

Kasnije su mnogi političari ponavljali isto – da je iznad Sabora samo Bog, odnosno da nema u državi više vlasti od one koju je izabrao sâm narod. No, upravo su političari, i to oni koji su sjedili u tom visokom domu Bogu ispod nogu, ugled Sabora toliko puta spuštali s božanskih visina na ovozemaljske nizine, pa i niže. Čak je sredinom devedesetih ondašnji HDZ-ov ministar kulture Zlatko Vitez ustvrdio da je Sabor “kokošinjac”, a u međuvremenu se u narodu ustalilo Sabor nazivati cirkusom. U proteklih 26 godina ondje se doista moglo čuti, a i vidjeti kojekakvih sramotnih scena i ludorija koje su više potvrđivale Vitezovu negoli Đodanovu usporedbu. Ovo su one najčuvenije…

1. Hrvatska torba u glavu srpskog zastupnika

Tek što je 1990. godine konstituiran višestranački Sabor, na prvoj radnoj sjedinici u tada još trodomnom predstavničkom tijelu Socijalističke Republike Hrvatske dogodio se jedan od najčuvenijih incidenata. Bilo je to vrijeme hrvatsko-srpskih napetosti i prvih nagovještaja rata. Za govornicom je zastupnik Srpske demokratske stranke Radoslav Tanjga nazvao novu (HDZ-ovu) vlast “ustašoidnom”. Kada je, govoreći o Srbima u Hrvatskoj, Tanjga rekao da su to “ljudi koji se nikada neće složiti s ustašoidnim režimom u kojem trenutno žive”, sabornicom su se prolomili zvižduci i bijesni povici. U krajnje užarenoj atmosferi HDZ-ovi zastupnici dovikivali su Tanjgi da se ispriča ili ode s govornice. Najtanjih živaca bio je Ivan Bobetko, sin generala Janka Bobetka, koji je na Tanjgu bacio svoju kožnu aktovku. Bio je to isprovocirani povod zastupnicima SDS-a da napuste Sabor.

2. Sijevnule su zastupničke šake i potekla je krv…

Drago KrpinaFoto: screenshot / YouTube

Zvali ga kokošinjcem, cirkusom ili nekako drugačije, jedno valja priznati: u Hrvatskom saboru još uvijek vlada mnogo pitomija atmosfera nego u neki drugim parlamentima. Za razliku od Južne Koreje ili Ukrajine gdje se redovito potežu zastupničke šake ili Kosova gdje oporba svako malo baci suzavac u parlamentu, zastupnici u Hrvatskom saboru još uvijek se drže na pristojnoj udaljenosti i tuku jedni po drugima isključivo verbalnim oružjem. No, jednom prilikom i ondje je potekla krv. Ne, doduše, u samoj sabornici nego u saborskom kafiću. U listopadu 1994. tamo su se najprije posvađali, a zatim i šakama dokačili HDZ-ovac Drago Krpina i zastupnik Srpske narodne stranke Dragan Hinić. Učitelj i pjesnik Krpina u srazu s bivšim policajcem i karatistom Hinićem prošao je lošije iako je, kažu, prvi potegnuo stolicu. Hinić mu je uzvratio šakom u nos, a Krpina se potom žalio da je u Saboru “potekla hrvatska krv”.

3. Glava liberala idealna za nabijanje na kolac

Šime Đodan

Sredinom devedesetih najsnažnija oporbena stranka u Hrvatskom saboru nije bio SDP nego HSLS. Liberali su ondje vodili žestok verbalni rat s hadezeovcima, a jednom zgodom 1995. godine već spomenuti Šime Đodan upustio se u žestoku svađu s Vladom Gotovcem s kojim je, inače, skupa robijao nakon Hrvatskog proljeća. Izgubivši živce, Đodan je Gotovcu, vjerojatno najboljem govorniku u modernoj Hrvatskoj, rekao da je “najšupljiji govornik u Europi”. No, bila je to dječja uspavanka u odnosu na ono što je odmah potom rekao tadašnjem zastupniku HSLS-a Mladenu Vilfanu: “Daj ušuti ti s tom glavom idealnom za nabijanje na kolac!” Đodanu su u to vrijeme fizionomije glava očito bila opsesijom, jer je drugom zgodom kazao kako Srbi “imaju šiljate glave, a vjerojatno  i manji mozak”.

4. HDZ-ovci ušutkavaju žene: Manje pričaj, više rađaj!

Tih devedesetih na udaru HDZ-ovih zastupnika nisu bili samo liberali ili Srbi već i žene. Vice Vukojević, koji je kasnije bio sudac Ustavnog suda RH, tijekom jedne saborske  rasprave 1997. godine dobacio je HSLS-ovki Đurđi Adlešič: “Manje pričaj, više rađaj!” Nastavilo se i u sljedećoj dekadi, s tim da je ženu uvrijedila žena. HDZ-ova zastupnica Zdenka Babić-Petričević SDP-ovoj je Milanki Opačić poručila da nema pravo govoriti u Saboru o majčinstvu kada sama nije biološka majka (Opačić ima posvojeno dijete, nap.a.). “Sjedite i razmislite što ćete u Hrvatskom saboru govoriti o nečemu što nemate”, poručila joj je Babić-Petričević, a zbog te izjave ispričao se čak i ondašnji šef HDZ-a Ivo Sanader. Čuvanju tradicije seksističkih ispada pridružio se i Dujomir Marasović svojedobno rekavši: “Dosta se u Saboru mekano razgovara, dosta se oporbenih zastupnika prema vladajućoj garnituri ponaša kao stari roditelji koji su jedva dobili dijete u stare dane i to žensko!”

5. Kad narodni mudrac padne na madrac

Jedna od najčešće spominjanih, ali i najprimitivnijih uvreda u “visokom domu” izrečena je u listopadu 2001. godine. Rasprava se zakuhala oko prepisanog magistarskog rada tadašnjeg šefa HSP-a Ante Đapića u čiju je obranu stao njegov imenjak i ideološki parnjak Anto Kovačević, inače filozof po vokaciji, koji je ustvrdio da su “99 posto znanstvenih radova prepisani”. Na to je burno reagirala HNS-ovka Vesna Pusić rekavši mu da laže. Kovačević joj je tada seksistički uzvratio: “Gospođo Pusić, u ime digniteta ovoga Sabora, moram reći da je vas dragi Bog stvorio za madraca, a ne za mudraca”. Sablažnjena Pusić pozvala je zastupnike da zbog toga napuste sjednicu, a od predsjedavajućeg Mate Arlovića zatražila da Kovačeviću dâ opomenu, koju je on potom izrekao i njemu i njoj.

6. Rasprava o varenom zecu, prangijanju i govnici

Početkom 2000-tih, kolege zastupnike i hrvatsku javnost u Saboru je ponajviše uveseljavao živopisni Ljubo Ćesić Rojs. Kada se 2001. godine raspravljalo o istoposlnim zajednicama, Rojs je iznio svoje zdravoseljačko tumačenje ‘outanja’ odnosno ‘izlaska iz ormara’.”Treba priznati, treba biti muško i reći: Jesam, peder sam! Ako jesam peder onda jesam, a ne skrivati se…”, kazao je Rojs natjeravši kolege da se počnu gušiti od smijeha, a pri čemu se i sam zamalo ugušio. Kada je došao do daha, Rojs je sa zastupnicima i svekolikim pučanstvom podijelio i svoje prvo, a vjerojatno i posljednje iskustvo gledanja nekog gay-filma. “Zašto ne prikažete gdje se muškarac s muškarcem…? A ja sam imao prilike i takve kazete gledati, gospodo draga. Pa da vidite kada izvali oči kao varen zec kako je to ružno za gledati”, slikovito je opisao Rojs svoje tegobno iskustvo. I njegov saborski sudrug Anto Kovačević na svoj se filozofski način osvrnuo na istu temu: “Nemam ništa protiv homoseksualaca, nek’ se prangijaju gdje hoće, kako hoće i s kim hoće, ali u obiteljskom zakonu mjesto im nije. Pjesnički rečeno, draža mi je rodnica nego govnica.”

7. Malo je ‘brcnuo’ uvaženog kolegu po nosu

Jedini šakački obračun u Saboru bio je, dakle, onaj između Krpine i Hinića, ali se ne priznaje kao službeni jer se odigrao izvan terena, u saborskom kafiću. Jedini dosad fizički okršaj u samoj sabornici dogodio se u veljači 2001. kada je već spomenuti Ljubo Ćesić Rojs udario zastupnika IDS-a Dinu Debeljuha. Istinabog, tek ovlaš, po nosu. Sukobu je, po Debeljuhovim riječima, prethodila neka njegova izjava o generalu Mirku Norcu tih dana uhićenom zbog počinjenih ratnih zločina. Rojs je, pak, tvrdio da je Debeljuhu jedino rekao da se makne od njega jer je “stalno nešto dobacivao”. I samu narav ovog sukoba dvojica zastupnika tunačili su posve oprečno. Dok je Debeljuh govorio da ga je Rojs udario, Rojs je tvrdio da je Debeljuha samo malkice “brcnuo” po nosu. “Da sam ga pošteno odvalio, nikad ne bi ni ustao”, hvalio se kršni Rojs.

8. “Gospodine Sanader, koliko je sati?”

Na saborskim su aktualnim prijepodnevima zastupnici, mahom oporbeni, rešetali članove Vlade raznim smislenim i besmislenim pitanjima. No, kao najduhovitije ostat će upamćeno ono koje je početkom 2007. godine ondašnjem premijeru Sanaderu postavio HNS-ov zastupnik Antun Kapraljević. “Gospodine premijeru, koliko ima sati”, pitao je Kapraljević Sanadera. Njegovo pitanje uslijedilo je nakon što su mediji donijeli priču o Sanaderovoj kolekciji skupocjenih ručnih satova navodno vrijednih dvjestotinjak tisuća eura. Sanader je Kapraljeviću spremno odgovorio: “Po saborskom satu, točno je 11:15.” No, nezadovoljan time Kapraljević je zatražio i pisani odgovor (!) koji je kasnije i dobios obrazloženjem da je nemoguće odgovoriti na to pitanje “jer je vrijeme relativna kategorija”.

9. I ministri ponekad rade rudarski posao

Koliko su aktualna prijepodneva u Saboru znala biti naporna i dosadna pojedinim ministrima, 2009. godine najbolje je posvjedočio tadašnji ministar poljoprivrede Božidar Pankretić. On je nakratko odlutao u mislima i vjerojatno se zamislio na čelu alanfordovskog ministarstva za istraživanje ruda i gubljenje vremena, pa prstom temeljito počistio nos. Njegov ‘rudarski’ posao tog su dana zabilježile i kamere.

10. Sanjaju da uđu u Sabor i tamo ubiju oko

Ministri su se najčešće dosađivali u Saboru, ali pred fokusiranim kamerama nisu baš smjeli dozvoliti si ono što bi na aktualnim prijepodnevima najradije učinili – zaspali. Zato su neki zastupnici u klupama često znali ubiti oko. Kamere su svojedobno uhvatile usnulog bivšeg IDS-ovca Damira Kajina. Njegov saborski kolega, pravaš Pero Kovačević, tada je Kajinov san pripisao nečemu drugome. “Popio je četiri piva. Poslije je pričao sam sa sobom. Ja sam crkavao od smijeha”, ogovarao je kasnije Kovačević Kajina po saborskim hodnicima. A kada ne bi ubijao oko, Kajin je bio jedan od najaktivnijih i najglasnijih zastupnika. U silnoj aktivnosti znala bi mu se omaći i poneka psovka ili uvreda na račun kolega. Svojedobno je HSLS-ovom Željku Glavanu doviknuo: “Konjino!”, a laburistu Dragutinu Lesaru poručio: “Ti si kreten u p***u materinu.”

11. Kad od ljutnje stradava zastupnički ten

Pojam galame u Saboru na viši nivo je donio nekadašnji SDP-ov veteran Slavko Linić, poznat po tome da je olako gubio živce. Tijekom njegovih replika i izlaganja valjalo je imati vatu u ušima, a kod kuće stišavati zvuk na televizoru. Jednom prilikom 2009. godine krenuo je nekontrolirano vikati na netom imenovanog ministra gospodarstva Đuru Popijača, a kada ga je predsjednik Sabora Luka Bebić pokušao umiriti, Linić je nastavio urlati na njega. “Stidite se, sram vas bilo!”, vikao je Linić Bebiću, da bi mu ovaj na koncu mandarinski smireno kazao kako je “ljutnja loša za ten”.

12. Uzmi megafon ako želiš da te bolje čuju

Ako je Linić pojam galame u Saboru doveo na viši nivo, onda ju je HDSSB-ovac Boro Grubišić odveo na najviši. On se lukavo dosjetio kako da se njegov glas bolje čuje čak i kada ga predsjedavajući ušutkava. Grubišić je, naime, u Sabor donio – megafon! Kada je na jednoj sjednici krajem 2010. kritizirao nerad ministara u vladi Jadranke Kosor, HDZ-ovi zastupnici neprestano su mu isključivali mikrofon. Grubišić je tada izvukao megafon ispod klupe i nastavio po svome. Predsjedniku Sabora Luki Bebiću nije se svidjela novotarija, pa je prekorio Grubišića: “Pa nemojte uvodit neke novitete ovdje u Saboru danas. Dajte, molim vas, uključite se i završite raspravu bez dodatnih instrumenata.” Drugom zgodom, godinu dana poslije, Grubišića su HDZ-ovi zstupnici opet sabotirali isključujući mu mikrofon, pa ih je morao podsjetiti: “Nemojte me isključivati, imam ja megafon!”

13. Predsjedavajući dobio uputnicu za psihijatriju

Grubišićev stranački kolega Dinko Burić svojedobno je za saborskom govornicom vodio bespoštedne ratove s potpredsjednikom Sabora Vladimirom Šeksom. Čulo se i grubih riječi, ponekad i teških uvreda, no Burić je granicu (ne)ukusa prešao kada je Šeksu pred svima uručio uputnicu za psihijatrijsko liječenje. “Vaša zabrinjavajuća razina nervoze u zadnje vrijeme mene sad, ne ako zastupnika nego kao liječnika, dovodi do zaključka da vam uručim uputnicu za psihijatrijsku pomoć”, kazao je Burić dodajući uputnicu Šeksu koji ju je odmah poderao. “Izreći opomenu ili ne?”, naglas se tada zapitao Šeks, pa s gnušanjem zavrtio glavom i samome sebi odgovorio: “Ne! Opomena se može izreći samo osobi kojoj to može doći do svijesti.”

14. Jedna “oko nečega”, a druga “na nečemu”

Kada nije bio vrijeđan, i sam je Šeks znao vrijeđati. Pamti se njegova seksistička opaska upućena SDP-ovki Gordani Sobol na sjednici saborskog Mandatno-imunitetnog povjerenstva. “Držite se pristojnosti kao što se držite plesa oko štange”, kazao joj je aludirajući na njezinu izjavu da u slobodno vrijeme vježba fitness oko šipke. Mačistički dvosmislen bio je i Šeksov stranački drug, ondašnji ministar zdravstva Darko Milinović, koji je krajem 2011. zastupnicu Vesnu Pusić, citirajući stih pjesme grupe Jinx, upitao: “Na čemu si ti?” Kada je Pusić demonstrativno napustila sabornicu, Milinović je pročitao stihove cijele pjesme tobože dokazujući da je riječ o običnoj ljubavnoj pjesmi bez ikakvih zluradih primisli.

15. Mladog zastupnika već nose na rukama

Ulaskom Ivana Pernara u Hrvatski sabor i sam je Sabor ušao u posve novo razdoblje koje će jednoga dana možda biti ubilježeno kao Pernarovo doba. Dotad sporadične ekscese u Saboru Pernar je učinio takoreći svakodnevnima, a same sjednice uspio je medijski podrediti sebi tako da javnost iščekuje “što će Pernar danas učiniti u Saboru”. Budući da njegovi ispadi zaslužuju jedan skori zasebni tekst, ovdje izdvajamo tek zadnji u nizu – kada ga je prije desetak dana saborska straža iznijela iz dvorane. Naredio joj je to predsjedavajući Željko Reiner koji je Pernara najprije upozorio da ne jede jabuku (!) tijekom sjednice, da bi zatim njegovo dobacivanje iz klupe dok je za govornicom bio Ivan Vilibor Sinčić kaznio izbacivanjem iz dvorane. Mladom zastupniku Pernaru očito godi da ga nose na rukama, pa makar to bili saborski stražari.

Imaš komentar?

Još iz rubrike

Povratak na Net.hr