Kako će radnici u EU do prava? Silom i samo silom!

Na zapadu EU lakše je otpustiti radnika, ali sudovi funkcioniraju, ima manje rada na crno, veće su šanse za naći posao, ističe sindikalac Stanić. Ali jedna stvar ostaje nepromijenjena: ‘Sila je jedini jezik koji se razumije. Pametna ideja bez sile ne znači ništa’. Unatoč tome, siguran je, EU nam je velika šansa i pravi put.

S Mijatom Stanićem iz Nezavisnog cestarskog sindikata raspravili smo o njegovim predviđanjima sudbine radnika pristupi li Hrvatska Europskoj uniji. Ističe da temeljna pogreška u shvaćanju je da je EU rješenje, a ona je samo šansa.

“Ne može se Unijom posebno ništa riješiti, ali otvaraju se šanse za naše proizvode i tržište od nekoliko stotina milijuna ljudi, a bez izvoza nemamo budućnosti. Zbog carina su naši proizvodi preskupi i šansa se otvara kada ih ne bude bilo. Teško je biti otok. Mislim da se isplati ući pa se svim sredstvima udruživati dalje s onima koji imaju slične interese kao mi, poput Bugarske. Mi i Njemačka nemamo slične interese. Jasno da u prilog Uniji ide i to da će sami radnici moći lakše doći do zaposlenja vani, ako ga ovdje ne mogu naći. Naravno, mi to nećemo moći odmah“, kaže on.

Ne vjeruje u tvrdnje, koje ističu pojedini protivnici ulaska u EU, da će radnici iz Hrvatske, premda rade u npr. Njemačkoj dobivati hrvatske, a ne njemačke plaće.

“To ne drži vodu. U zapadnoeuropskim zakonima je zabrana diskriminacije strogo određena pa mislim da to neće moći tako”, kaže Stanić.

‘Bogati su već dogovorili kako će nas ošišati’

Ipak, ono što smatra nepovoljnim za proizvodnju su sustavi kvota, kakvi su, primjerice u Sloveniji, doveli do gašenja njihove šećerane.

“To govori o neiskrenosti saveza s kojim smo pregovarali, a koji bi po svojoj ideji trebao štititi slabije. Zato mali narodi moraju biti solidarni u borbi raslojavanja od velikih i jakih, koji diktiraju pravila igre”, kazao je Stanić. Zbog toga žali što u Uniju nismo ulazili u paketu s drugim zemljama, nego ulazimo sami, a pritom smo na to još i ponosni.

“Mi tek sada vidimo koliko smo beznačajni”, kaže Stanić. Osim toga, trenutak u kojem ulazimo u EU nije zgodan – “ulazimo u najgore moguće vrijeme”. I zato, što se radnika tiče, ključna riječ za njih bila je i ostaje – borba.

“Mali međusobno moraju voditi razgovore jer su se bogati već dogovorili kako će nas ošišati. Oni se vode logikom kapitala koji gazi sve pred sobom”, kaže Stanić.

Austrijanac neće prosvjedovati Bajiću pod prozorom

“Radnička prava su znatno veća u EU i tu prvenstveno mislim na njen zapad, ne na Bugarsku ili Rumunjsku. To znam iz razgovora sa zaposlenima u zapadnim zemljama – ima manje rada na crno i poštuje se radno zakonodavstvo. Sudovi funkcioniraju, što kod nas nije slučaj, pa nam ni kruti Zakon o radu, koji je kod nas daleko bolji nego što je u većini EU zemalja, ali ne sprječava kaos, međusobno pobijanje zakona i činjenicu da i s takvim ZOR-om mi nismo u stanju obraniti minimum prava. Također, oni koji izgube posao imaju snažniju potporu države, pa gubitak posla nije trauma, jer imate fondove koji preuzimaju brigu nad vama kako ne bi pali na prosjački štap, razrađen je i sustav cjeloživotnog obrazovanja”, kaže Stanić.

“Ali”, naglašava, “neće nama Austrijanac doći Mladenu Bajiću pod prozor i prosvjedovat'”.

Sila i samo sila

“Kao sindikalac i kao čovjek mislim da ćemo se uvijek morati boriti. I ako se svijest ne bude razvila, ulazak u EU neće pomoći, a nećemo ni zaslužiti drugačije. Nas ugroženih je više i moramo se boriti u čoporu. Ako nismo pametni, nek’ nas gule. To se vidjelo i kod referenduma o ZOR-u. Nije mi bilo žao što nismo uspjeli jer sam vidio da bez obzira na masu, nemamo snage za pritisak. Sila je jedini jezik koji se razumije, pametna ideja bez sile ne znači ništa”, kaže Stanić.

Fleksibilizacija radnog zakonodavstva – nužna pomoć poduzetnicima

Fleksibilizacija radnog zakonodavstva je omogućila da ljudi lakše dođu do posla, kaže on, dodajući da to naravno znači i da ih se lakše otpušta.

“No, bitno je da su te države razradile svoje kombinacije za poticanje zapošljavanja i razvoj poduzetništva, jer ti poduzetnici također moraju igrati na tržištu, a da bi bili uspješni moraju moći izabrati najbolje igrače. Na ovaj način je osiguran i rast plaća”, kaže Stanić.

No, naglašava, to ne smije postojati bez solidarnosti prema onima bez posla.

Borba za industriju

Osim toga, bez industrije ne idemo nigdje, što se pokazalo i u ovoj krizi.

“Mi trgujemo i mešetarimo, nas deset vuče korist iz nečega što nismo proizveli. To je problem. Deindustrijalizacija nema, po meni, izravnu vezu s EU već je loš svjetski trend – rad u svijetu seli tamo gdje je radna snaga jeftina. Amerikanci u Indiji zapošljavaju ljude da im za 30 dolara rade nešto što bi radili za 1.000 dolara, i svejedno, umjesto da se dug Indije prema SAD-u smanji, on se povećava”, kaže.

Što će biti, npr. s kamatama?

Neće nama Austrijanac doći Mladenu Bajiću pod prozor i prosvjedovat'”Izjava Vesne Pusić da nećemo dobiti mirovine mi je bila izrazito antipatična, smatram ju najvećim gafom nove vlasti, ali razumijem što je htjela reći, jer je govorila o padu kreditnog rejtinga koji se odražava na državne obveznice, koje su uložene u mirovinske fondove. No, smatram da postoje i drugačiji načini za dizanje kreditnog rejtinga. Samo kad bi riješili sivu ekonomiju, pokrili bi proračun. Iako se svi, po meni, prave blesavi i previše je onih koji tvrde da ne znaju u što se to upuštamo, smatram da nam političari nisu rekli koliko će nas Unija koštati i koliko koristi iz nje možemo izvući ako budemo pametni”, kaže Stanić.

“Zanima me, a to nam nitko od političara ne govori, hoće li nam kamate na kredite kada uđemo u EU biti četiri posto umjesto sadašnjih sedam. Krediti su u Europi pojeftinili kada je došla kriza, a kod nas su poskupili”, ističe Stanić.

Još od osamdesetih, priznaje, sanja o Uniji, sanjao je o ulasku Jugoslavije u EU. I danas smatra da je integracija, mada u najgorem mogućem momentu, pravi put.

specijal-201012070191004-EU – ZA i PROTIV

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr