POVRATNIK U ZAGORU

JEDAN OD RIJETKIH KOJI SE VRATIO U HRVATSKU: ‘Mene je gore tukla depra. Ljudi su tamo ka neki roboti’

Rođen je u Njemačkoj, no s 23 godine, iako ga je tamo čekao siguran posao, Ivica Babić odlučio se vratiti u Hrvatsku. Ovu odluku nikada nije požalio.

U vremenu kada smo uglavnom navikli na priče mladih o iseljavanju, priče o povratnicima prava su rijetkost. Posebno priče o povratnicima kojima je vani išlo baš dobro. Jedan od takvih je i Ivica Babić, ili, kako ga nazivaju, dalmatinski kralj bazena.

‘Moglo bi se reć da sam bija lud. Ovde je tek završija rat, a u Njemačkoj me čekala cila obitelj i dobar posal. Ali ja se jednostavno nisam moga vratit. Gore ljudi samo rade. A kad dođu kući nigdje ne izlaze, ne druže se, ne vesele; ka neki roboti su. Nema ih nigdje, žive zatvoreni. Ovdi je i sunce toplije. Nikada nisam požalija što sam se vratija’, Babićeve su riječi.

Odvažio se na nepoznato

On je rođen u Njemačkoj, dio djetinjstva proveo je u Zagori kod djeda i bake i upravo zbog uspomena iz djetinjstva odlučio se vratiti kao 23-godišnjak, iako je u Njemačkoj imao siguran posao, piše Slobodna Dalmacija.

Došavši u Zagoru živio je sam u velikoj kući pokojnog djeda i bake, no susjedi su ga prihvatili pa se malo po malo primao svakakvog posla. Prekretnicu je doživio počevši raditi u tvrtki koja se bavi bazenima, a u poduzetničke vode je prvi put ušao 2004. godine. Njegova tvrtka uskoro je postala najuspješniji oprematelj bazena u regiji.

STRUČNJAK ZA MIGRACIJE TVRDI: ‘Iseljavanje iz Hrvatske nije katastrofalno kakvim ga neki prikazuju, ali…’

‘Krenili smo na vrime, u tome je stvar. Tada je sve to još bilo skupo pa je išlo sporo i nesigurno. Bilo je baš vrlo teško. Sićam se kada smo dobili naš prvi bazen. To je bilo ka da smo dobili na lutriji, nismo mogli virovati’, kaže Babić.

‘Mene je gore tukla depra’

On se u međuvremenu ženio tri puta i dobio petero djece kojoj, kako kaže, neće pasti na pamet da odlaze iz Hrvatske. ‘Ja ću dovoljno skupiti da neće nigdje morati ići trbuhom za kruhom. Ako Bog da, samo nek je zdravlja, ja ću im nešto ostaviti. Ako sam se ja nakon svega odlučija ostati ovdje… I da mi nije ovako dobro krenilo, ne bi se gore vraća, naša bi neku soluciju. To nije život. Mene je tukla depra. Gore si non stop u kući. Naši su izlazili samo subotom’, kaže Babić.

IRAC NAPUSTIO DUBLIN I DOSELIO U HRVATSKU! ‘Ovdje je bolja kvaliteta života, naravno ako novac nije najvažniji’

Dotuklo ga je, kaže, kad je jednom prilikom nazvao prijatelja da ga pozove na piće. ‘Javi mi se njegova mater pa kaže: “Ivica, sutra je radni dan i nema nikakvog izlaženja na piće”. Nekako me to baš pogodilo’, dodaje.

Nedostatak kulture među poslodavcima

I to mu je, kaže, bio jedan od najvećih okidača za odlazak iz Njemačke. ‘ Onda sam ja sebi reka: “Ne, ne, ne može tako”. Tako, da vam budem iskren, kad ja ovako čujem otiša je ovi, otiša je oni, samo sebi kažem: jadna ti majka di si ti otiša! To nije rješenje. Mnogi idu jer od nekoga nešto čuju, no po meni je to greška. Mislim da se ovdje stanje počelo malo normalizirati i država bi sada morala po tom pitanju nešto konkretno napraviti’, kaže Babić koji je od osnutka svoje tvrtke napravio oko 400 bazena.

Za nepovoljnu klimu u domaćem poduzetničkom sektoru krivi nedostatak kulture među samim poslodavcima, koji, kako kaže, “često samo žele sve sebi staviti u džep”, pa zaposlene drže na malim plaćama i ne poštuju njihov doprinos.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr