Izaberite dobrotvorku godine

Već četvrtu godinu zaredom Zaklada Zamah poziva vas da izaberete ženu koja zaslužuje nagradu za dobrotvorku godine!

Ove vam godine predstavljaju deset kandidatkinja:

1. Maša Budimski, mlada učiteljica razredne nastave iz Gunje, aktivirala se nakon velike poplave u prikupljanje pomoći za svoje sumještane i svakoga dana pomagala u nalaženju privremenog smještaja, nabavi donacija i pomoći najprije djeci, a onda i ostalim stanovnicima koji su, kao i ona, postali beskućnici. I prije te katastrofe Maša je svoje učenike poticala na humanitarni rad, organizirala kreativne radionice i prikupljanje pomoći za djecu Afrike, bolesnog dječaka iz Đurića, ljude slabijeg imovinskog stanja. U njezin su se humanitarni rad uključili i mediji. Članica je tima za psihosocijalnu pomoć Crvenog križa i volonterka u projektu „Ganja“ za pomoć djeci žrtvama poplava, a svojim aktivizmom i humanitarnim djelovanjem motivira mnoge mlade na uključivanje u rad za zajednicu.

2. Vesna Deranjić iz Belog Manastira je, kažu, sasvim obična žena iz susjedstva, ‘teta iz ribarnice’, koja svaki slobodni trenutak pomaže drugima. Puna je ljubavi i suosjećanja i za ljude i za životinje, zbog čega je zovu ‘dušom Belog Manastira’. Nakon poplava koje su pogodile Hrvatsku, Vesna je u samo nekoliko sati organizirala prikupljanje osnovnih potrepština za stradale te je istu večer pomoć i dostavljena potrebitima. Nakon posjeta Gunji, ganuta teškim pričama koje je tamo zatekla, sve je u svojoj okolini podigla na noge i uključila u humanitarni rad, a sa svojom je obitelji danima volontirala u skloništu za životinje u Belom Manastiru, poznatoj vojarni koja je postala dom životinjama spašenim u poplavama. Predsjednica je udruge ‘Duga’ iz Belog Manastira koja brine o potrebitima.

3. Marijana Ivanić Vuga predsjednica je udruge „Dom nade“, suvoditeljica projekta dnevnog boravka za beskućnike, jedinog na području grada Zagreba i Zagrebačke županije. Marijana je ‘duša’ svih aktivnosti udruge koja neposrednim, svakodnevnim radom osobama na rubu društva omogućuje djelić dostojanstva i olakšava život. Bez obzira na stalno zaposlenje i poodmaklu trudnoću, sa strašću se uključuje u sve aktivnosti – od pečenja palačinki do piljenja drva za ogrjev. Detaljno poznaje svakog korisnika, pomaže u rješavanju njihovih malih i velikih problema, tješi, hrabri i potiče… Poslovne i obiteljske obveze nikad je nisu sprječavale da ostatak energije i vremena u potpunosti posveti pomaganju najpotrebitijima i senzibiliziranju šire javnosti u cilju izgradnje kvalitetnijeg života društvene zajednice.

4. Sanja Knežević, studentica hrvatskog jezika i književnosti iz Pule, predsjednica udruge za razvoj civilnog društva „VRISAK“, mlada je djevojka s desetogodišnjim iskustvom u aktivizmu i humanitarnom radu. S nepunih 12 godina zauzela se za razrednog kolegu koji je bio žrtva nasilja. Kao maturantica bila je među organizatorima prosvjeda „Stegnite vi svoj remen, bando lopovska!“. Nagrađena je poveljom „Prijatelj pacijenta“ za izuzetan doprinos u upozoravanju javnosti na probleme zdravstvenog sistema s kojima se suočavaju brojne oboljele osobe, a na rođendan Luke Ritza 2011. godine organizirala je projekt „Vriskom protiv nasilja“, koncerte u sedam hrvatskih gradova s ciljem osvješćivanja problema porasta nasilja među mladima. U svojoj poeziji, prozi i novinarskom radu strastveno progovara o temama iz svakodnevnice i posebno naglašava borbu protiv mržnje i diskriminacije bilo kojeg oblika.

5. Zagrepčanka Tihana Kunštek svakodnevno se trudi svijet učiniti boljim mjestom – aktivna je u udruzi FB Zagrepčani humanitarci u kojoj – osim organiziranja pomoći u hrani i potrepštinama najsiromašnijim sugrađanima – vodi i Malu školu volonterstva u kojoj zagrebačke osnovnoškolce educira o filantropiji i volonterstvu. Suočena s problemom neplodnosti i brojnim bezuspješnim pokušajima potpomognute oplodnje, Tihana je neumorna aktivistica, a dvije je godine bila i predsjednica Udruge pacijenata s problemom neplodnosti BETA. Svoju je osobnu životnu tragediju, gubitak djeteta u 39. tjednu trudnoće, zabilježila u knjizi „Rekvijem za Lauru“ 2012. godine kako bi svojim iskustvom pomogla drugim parovima suočenima s tako strašnim gubitkom, a sav je prihod od prodaje knjige donirala u humanitarne svrhe.

6. Ornela Malogorski je pedagoginja u bjelovarskoj Komercijalnoj i trgovačkoj školi. Volontira u klubu liječenih alkoholičara, Centru za prevenciju ovisnosti, vodi nadzor djece i mladih rizičnih ponašanja, organizira školske humanitarne akcije i različite akcije za bolesne sugrađane. Pomaže učenicima težeg imovinskog stanja i u pomoć uključuje cijelu školu. Održala je više od dvije stotine pedagoških radionica iz različitih područja, članica je županijskog Savjeta za zdravlje, Povjerenstva za suzbijanje zlouporabe droga i Odbora Grad-prijatelj djece. Dvije godine zaredom dobila je priznanje županije Bjelovarsko-bilogorske za promicanje ugleda školstva te priznanje Crvenog križa za doprinos širenju ideja humanosti Crvenog križa. Trenutačno radi na programima sa srednjoškolcima: Nasilje u vezama, Zdravlje je moj izbor i Trgovanje ljudima.

7. Zagrepčanka Marina Radočaj već više od dvadeset godina pomaže pojedincima, obiteljima, institucijama – samostalno ili angažiranjem drugih putem osobnih kontakata i Interneta. Kao volonterka britanske humanitarne organizacije Convoy of Hope u Hrvatskoj godinama je radila na organizaciji, logistici i dopremanju humanitarne pomoći dječjim domovima, ustanovama za djecu s posebnim potrebama i bolnicama. Potaknula je na pomaganje svoje kolege, poznanike, prijatelje, poznate i nepoznate… šireći mrežu dobročinstava i dobrih djela. Pomaže azilima za životinje i angažirana je kao socijalizatorica pasa prije udomljavanja. Angažirala se u brojnim akcijama pomoći djeci ili mladima bez roditeljske skrbi. Nakon stradanja kćeri u prometnom udesu 2011., pridružila se Udruzi obitelji osoba stradalih u prometu, s kojom potiče poboljšanje prometne politike i kulture, pružanje pomoći obiteljima stradalih, edukacije mladih za odgovornije ponašanje u prometu te podizanje svijesti o toj problematici.

8. Ksenija Vičić iz Rijeke osnivačica je i predsjednica Strukovne udruge za promicanje dobrobiti djece „Portić“, koja je dosad pokrenula različite projekte i programe namijenjene djeci, roditeljima i široj zajednici, no prepoznatljivom ju je javnosti učinio projekt Tete i barbe pričalice, koji je Ksenija osmislila. Od studenog 2009. godine, u maloj žutoj zgradi na Kantridi, u kojoj je smješten odjel hematologije s deset kreveta, Ksenija i njezine volonterke svake večeri pričaju priče za laku noć. Projekt se provodi i na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju te Zavodu za dječju kirurgiju, a već dvije godine i u zagrebačkoj Dječjoj bolnici Srebrnjak, u suradnji s partnerskom udrugom. U 2013. godini ostvarili su više od 3000 volonterskih sati. Ksenija je kreativna koordinatorica koja prepoznaje potrebe, ustrajno traži načine kako provesti dobre ideje te svojom energijom potiče dobro u drugima.

9. Željka Vučko, hrabra majka četvero djece, od kojih je troje prerano rođeno, prije četiri je godine osnovala udrugu Palčići. Znajući koliko je njoj u naizgled bezizlaznim situacijama značila prijateljska riječ, utjeha, uho za slušanje, svakodnevno pomaže brojnim roditeljima u sličnim problemima, nesebično dijeli svoje iskustvo i golemo stečeno znanje te prikuplja sredstva za nabavu potrebne opreme za odjele za nedonoščad po čitavoj Hrvatskoj. U Akciji Palčić gore koja je pokrenuta 2012. godine dosad su inkubatorima, respiratorima i drugim aparatima nužnima za skrb i liječenje nedonoščadi opremljena 23 rodilišta u Hrvatskoj, a obitelji kojima je pomogla i pomaže teško je nabrojiti. SOS telefon dostupan je 24 sata dnevno, podružnice udruge postoje u svim većim gradovima u Hrvatskoj, a zahvaljujući Palčićima javnost je sve više osviještena o problemima s kojima se susreću brojni roditelji prerano rođene djece.

10. Ana Vukas iz Dubrovnika po struci je frizerka i vizažistica, s velikim srcem i idejama za pomaganje onima u potrebi. U svojemu je gradu pokrenula akciju ‘Za Tijanov osmijeh’ – odlučila je iskoristiti svoje znanje, škarice i kistove i šminkanjem širila informacije o akciji za teško bolesnog petogodišnjaka Tijana Lučića Kostića iz Dubrovnika, u kojoj je prikupljeno četrdesetak tisuća kuna za dječakovo liječenje u Londonu. Ana je u ljudima budila osjećaje da svatko može učiniti nešto i da je važan svaki, pa i najmanji doprinos. Organizirala je lutrije, igraonice za djecu, modnu reviju te akciju „Dubrovački frizeri za Sašu“ kojom osvješćuje javnost o amiotrofičnoj lateralnoj sklerozi (ALS) i pomaže oboljelom sugrađaninu.

Anketa je postavljena na stranici http://dobrotvorka.zamah.hr/dobrotvorka-2014

Kao i svake godine dosad, dobrotvorku godine biraju svi posjetitelji stranice.

Nagrada će biti dodijeljena na svečanosti u prosincu, na kojoj će sudjelovati sve kandidatkinje.

Organiziranjem izbora Zaklada Zamah želi naglasiti važnost dobrotvornog rada, djelovanja za opće dobro i ženskoga doprinosa razvoju filantropije. Naziv nagrade inspiriran je djelom Josipe Vancaš, dobrotvorke iz razdoblja Ilirskoga preporoda.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr