Bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji BožoKovačević gostovao je u emisiji Novi dan N1 Televizije u kojoj je komentirao trenutnu poziciju Hrvatske u graničnom sporu sa Slovenijom, hrvatske diplomatske napore te o lobističkim vještinama hrvatskih diplomata. Kovačević smatra da, što se tiče spora sa Slovenijom, Hrvatska kasni.
"Ne treba predaleko u prošlost, ali vratimo se na 2015. kada je utvrđena kompromitacija arbitraže od slovenske strane, naša predsjednica je tad trebala otići u Bruxelles, tadašnji premiejr je trebao aktivnije raditi na objašnjavati hrvatskog stajališta. I diplomacija, uključujući i tadašnje eurozastupnike, trebala je krenuti u ofanzivu. Sadašnji premijer Plenković je tada bio zastupnik u Europskom parlamentu, trebao je, kao što to sada radi slovenski zastupnik Peterle, objašnjavati naša stajališta. Hrvatska je trenutno u defenzivi i u nepovoljnom položaju", kaže bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji i kolumnist Telegrama.
'Treba evidentirati prekršaje policije'
Nepojmljivo mu je da su izostali diplomatski napori da se u Europi uvaže hrvatska stajališta. "Europska unija je pretpostavljala da je potpisivanjem arbitražnog sporazuma problem što se tiče nje riješen. Očito da nije. EU prema Luksemburškom sporazumu ima i stanovite nadležnosti, tu na koncu postoji i Sud Europske unije. Mislim da se Hrvatska, kao i Slovenija, treba pripremati za taj sud. Ali ne samo u smislu obrambene tužbe, Hrvatska treba prikupljati materijal za tužbu protiv Slovenije", poručuje Kovačević, ali i ističe jednu bitnu stvar.
"Ministar Tolušić je rekao da smo i mi evidentirali slovenske ribare koji se napravili prekršaje. To je krivo, treba evidentirati prekršaje koje je napravila slovenska policija i inspektorska služba jer to je u nadležnosti države. Sud EU-a sudi državama, a ne ribarima", kaže ovaj iskusni diplomat.
Uvjeren je da su neki važni akteri na političkoj sceni precijenili svoje mogućnosti.
'Besmislene izjave'
"Tu prije svega mislim na predsjednicu. Ona s Vladom kreira i provodi vanjsku politiku, a u nekoliko navrata se ponašala kao da je ona jedini i glavni čimbenik vanjske politike. U jeku izbjegličke krize, kad Milanovićeva Vlada pokušava spriječiti da Hrvatska postane hotspot, kad Mađarska odluči postaviti žicu i postavlja se strogo antihrvatski, predsjednica odlazi u Mađarsku i daje joj podršku i suprotstavi se svojoj Vladi. Neovisno o stranačkoj pripadnosti, mora postojati zajednička politika. Prošle godine je to ponovila - Mađarska najavljuje da će blokirati naš ulazak u Schengen i OECD, a predsjednica opet ide u Mađarsku, sastaje se s Orbanom i iskazuje razumijevanje za mađarsku poziciju. Takva izjava za nekoga s diplomatskim iskustvom je potpuno besmislena", kaže kolumnist Telegrama.
Ipak, za razliku od mnogih ne misli da je njezin posjet Turskoj bio baš potpuni fijasko.
"Sam pokušaj lobiranja ne bi trebao biti grijeh, ali kad se planira radni posjet treba imati u vidu koliki su izgledi da se postigne ono što se želi. Prije nego je otišla u Ankaru predsjednica je trebala odvagnuti koliki su ti izgledi. Bošnjačka strana shvaća Tursku saveznikom, a Turska tu ulogu prihvaća. Najjednostavnije, Hrvatska u toj situaciji Turskoj nema što ponuditi što bi bilo toliko privlačno da Turska promijeni stavove. Hrvatska ima stanovite odgovornosti prema BiH i kao takva ima pravo voditi računa i o rješavanju političkih problema u BiH, ali čini mi se da su osim same BiH ključne adrese kojima treba komunicirati Bruxelles i Washington", objašnjava Kovačević.
