PROTJERALI SEZONCE

HRVATSKI PARADOKS: Velika nezaposlenost, ovisimo o turizmu, a uoči sezone nedostaje 20.000 radnika u ugostiteljstvu

U zemlji koja ovisi u turizmu, i s jednom od najvćeih stopa nezaposlenosti u EU – uoči sezone nedostaje 20 tisuća radnika u ugostiteljstvu. Država pritom smanjuje prava sezonaca, i onemogućuje uvoz radne snage.

Unatoč jednoj od najviših stopa nezaposlenosti u Europskoj uniji, Hrvatsku ugrožava kronični nedostatak kvalificirane radne snage, i to u skoro svim gospodarskim sektorima. Iz godine u godinu hrvatski turizam niže rekordne sezone, BDP je ovisan o turizmu, no ipak nedostaje čak 20 tisuća turističkih radnika.

Poslodavci u traže iskusne i stručne radnike, a takvi u velikom broju traže bolju budućnost u Irskoj i drugdje.  Propisi, protiv kojih su zajedno ustali i poslodavci i radnici, dodatno onemogućuju ostanak kvalitetnih sezonaca.

‘OVO RAZUMAN ČOVJEK NE MOŽE NAPRAVITI’: Poslodavci i radnici tvrde da će novi Vladin zakon uništiti turizam

Kako se procjenjuje, prošle je godine u turizmu manjkalo 15 tisuća sezonskih radnika, a ove se godine taj broj povećao na 20 tisuća radnika.

Direktor specijalizirane riječke agencije za zapošljavanje “Posao i karijera” Bojan Lukša potvrđuje da je broj raspoloživih radnika, takozvanih sezonaca, u unutrašnjosti Hrvatske, osobito u Slavoniji, posljednjih nekoliko godina u velikom padu. Manjak radnika, po njegovom mišljenju, izravna je posljedica ulaska Hrvatske u EU, jer radnici u potrazi za boljim radnim mjestima i radnim uvjetima napuštaju Hrvatsku, ali i negativnih demografskih trendova, na što stručnjaci upozoravaju već godinama. Lukša ističe dodatan problem:

“Ulazak Hrvatske u EU onemogućio je i dolazak radnika iz susjednih zemalja, osobito iz BiH, na rad u Hrvatsku, naročito u turizmu i brodogradnji, što je u ranijim razdobljima bilo uobičajeno” pojašnjava.

Smještaj, tri obroka, sigurna plaća…

Umaška Plava laguna, hotelska kompanija koja upravlja s više od 20 tisuća turističkih postelja, zapošljava oko dvije tisuće sezonskih radnika, a još uvijek traži 200 sezonskih radnika za predstojeću špicu sezone. “Radnicima nudimo kvalitetne mogućnosti za stjecanje radnih vještina i radnog iskustva. Radna mjesta otvorena su u Poreču i Umagu, smještaj i tri obroka dnevno su na trošak poslodavca, a uz sigurnu i redovitu plaću osigurana je i stimulacija za rad u srpnju i kolovozu”, kazala nam je voditeljica ureda za odnose s javnošću Plave lagune Eva De Zan Prusina, dodajući kako se velik broj radnika vraća svake sezone te da je prvenstveno riječ o tzv. stalnim sezoncima, radnicima sa stalnim ugovorom, kojima su radni staž i mirovinsko osiguranje plaćeni tijekom cijele godine, iako rade kraće od 12 mjeseci.

Osim što je zakonom ograničila primanja tih stalnih sezonaca ( i tako ih ‘potakla’ da odu iz zemlje), država ne dopušta ni uvoz radne snage, kao ‘vatrogasnu’ metodu. Ni ove godine kvote za strane radnike nisu povećane, premda je već prošla sezona pokazala da Hrvatska nema dovoljno radnika u turizmu.

‘U turizmu, radnik je nezamjenjiv’

Predsjednik Sindikata turizma i usluga Eduard Andrić ističe da uvoz radne snage ionako nije rješenje:

“Rješenje ovog problema je u povećanju plaća i radničkih prava. Turizam je posebna djelatnost u kojoj je dobar radnik nezamjenjiv. Mnogi poslodavci u tom sektoru u nemogućnosti smanjenja drugih troškova i dalje pokušavaju štedjeti na radnicima i zapošljavaju isključivo sezonce, umjesto da zaposle kvalitetne kadrove na neodređen rok”, komentira za DW Andrić.

Slično razmišlja i Lukša, koji upozorava da one tvrtke koje su imale dobru kadrovsku strategiju i koje su vodile računa o ljudskim potencijalima i ulagale u svoje zaposlenike danas nemaju problema s radnom snagom, za razliku od onih koje tim pitanjima nisu posvećivale dovoljnu pažnju. Plaća je pritom važna, ali ne i presudna . “Kuhar zaposlen preko naše agencije, primjerice, ima plaću od osam tisuća kuna, što nije visoka plaća, ali dnevno radi osam sati i organizacija rada je takva da radnici nisu preopterećeni, a imaju i besplatan smještaj i hranu” pojašnjava Lukša.

Sindikalac, s druge strane, ističe kako je upravo veća plaća rješenje: “Premda plaće u turističkom sektoru zaostaju za prosjekom plaća u gospodarstvu za čak 17 posto, poslodavci su nakon tri kruga mukotrpnih pregovora, na jedvite jade, pristali na povećanje od samo 1,7 posto”, ističe Andrić, koji upravo u mizernim plaćama vidi glavni razlog što je sve manje mladih zainteresirano za ugostiteljske škole.

Primjer da tako ne mora biti

Andrić ipak ističe i jedan pozitivan primjer. Riječ je o porečkom Valamaru, najvećoj turističkoj kompaniji u zemlji, za koju Andrić kaže da svoje radnike plaća daleko više od ostalih poslodavaca u turizmu. Njihove plaće su 29 posto više od prosjeka turističkog sektora i šest posto više od hrvatskog prosjeka.

Valamar želi biti prepoznat kao “najpoželjniji poslodavac u turizmu”, što iz te kompanije ilustriraju činjenicom da se gotovo 65 posto sezonskih radnika svake godine vraća u Valamar, a udio lokalnih zaposlenika je čak 75 posto. Sezonski radnici u Valamaru su stalni sezonci, koji rade minimalno devet mjeseci u godini, a imaju i cjelogodišnji staž i prihode, uz jamstvo posla sljedeće tri godine. Poslodavac im pomaže i u rješavanju njihovih kreditnih i drugih financijskih potreba, a tvrtka brine i o kvalitetnom smještaju svojih radnika u moderno uređenim jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama s vlastitom kupaonicom, televizorom i hladnjakom.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr