NOVI ŽIVOT

HRVAT OTIŠAO NA ISLAND I PREPORODIO SE: ‘Hrvatsku siluju raznorazne spodobe, ovdje više nema smisla’

Saborski zastupnik Goran Aleksić na svojem je Facebook profilu podijelio poruku koju mu je poslao jedan od Hrvata koji je odlučio da više ne želi trošiti vrijeme u Hrvatskoj te je svoju sreću potražio na dalekom Islandu.

O razlozima zbog koje je napustio Hrvatsku nije detaljno pričao, no ukratko je rekao kako na Islandu ‘nema ustaša i partizana’. Bitno je, naime, novo poslovno iskustvo, kojim je oduševljen. Isto se osjeća i oko novih kolega i prijatelja.

Generalno je životom na Islandu vrlo zadovoljan. Objavu koju je podijelio Goran Aleksić o novom iskustvu u dalekoj zemlji prenosimo u cijelosti.

7. rujna

Bok Gorane… Evo da Vam se javim s dalekog Islanda. Da… Otišao sam na Island raditi. Mislim da u Hrvatskoj, na žalost, nema više smisla živjeti i raditi, sve se vrti oko toga tko je gdje bio ’41,’ ’45,’ 91…ko ustaša a ko partizan… Ne želim da moja djeca moraju živjeti u takvom društvu. S vremenom će i oni doći ovdje. Ovdje se cijeni rad, dobro se plaća rad, svi su sretni, nasmijani, pristupačni, srdačni (vjerojatno zato jer nemaju ustaše i partizane). Ovdje nema šanse da vas poslodavac zezne i za jednu krunu! Glavnu riječ što se tiče radnika i poslodavaca vode sindikati, kojih na Islandu ima, mislim, tri. Svaki stanovnik Islanda, tako i ja, dobije kennitalu, to je njihov oib, a svaki poslodavac je dužan imati na poslu jedan digitalni sat u koji radnici upisuju svoj oib kada su došli na posao i kada su otišli s posla. Taj sat je od sindikata, te oni na taj način kontroliraju je li sve u redu sa satnicom te na kraju mjeseca i s plaćom. Plaća na Islandu je uvijek prvoga u mjesecu, svima, bez izuzetaka, ako prvi pada na vikend ili neradni dan onda je uvijek dan prije toga. Neki dan sam se prošetao po Reykjaviku i otišao u banku promjeniti eure… Prvo, u banci vas dočeka jedan gospodin u odijelu koji vam da broj za uslugu koju čekate, i zatim čekate… Uz kavu, čitanje novina… A u banci je gužva, svi nasmijani, pogledam oko sebe i mislim si da nisam možda ušao slučajno u neki kafić… Dođe jedna gospođa koja pokupi šalice od kava, pita vas jeste li za još jednu kavu…. I tako… Čudno. Tu nema ni erste, ni addiko, ni hypo, ni sberbank…. Samo njihove islandske banke… Eto… Toliko od mene. Nadam se da vas nisam zagnjavio. Pratit ću i dalje vaš rad i rad vaše stranke koju podržavam. Žao mi je što niste imali vremena za nove prijatelje da se upoznamo i popijemo piće, ali možda drugom prilikom. Pozdrav

U više od 20 godina staža koliko imam prvi put se osjećam cijenjeno na poslu, osjećam kao da sam tu već godinama, a ne tek tjedan dana….

Nemaš pojma koliko mi je bilo teško napustiti dom, obitelj, Hrvatsku… Lijepu Hrvatsku… Koju siluju svakodnevno raznorazne spodobe na razne moguće načine… Probaj nešto pokušati napraviti s koalicijskim partnerima da konačno više netko dođe na vlast bez ikakvih znakovlja.

20. rujna

Bok, jedna zanimljivost koju bi možda bilo pametno i u Hrvatskoj uvesti. Nisam ni ja znao, ali prva plaća koju dobiješ kod nekog poslodavca se dobiva bruto na račun, znači prvi mjesec se ne plaćaju porezi i ostale stvari….

9. listopada

Bok, Goran! Kako si? Evo malo da se javim… Ja sam dobro… Osim što mi fali obitelj, sve drugo je super! Dobio sam prvu plaću… Mogu reći da je “saborska”, druga će biti najvjerojatnije premijerska! Ono što me je iznenadilo ovdje pri otvaranju računa u banci je da banka ne naplaćuje ništa za vođenje računa, to sve rješava poslodavac, ja plaćam eventualno naknade ako želim prekoračenje po računu, ali to je normalno… Druga stvar je što se u banci nalazi moj izvadak od plaće, dakle ako ga želim na ruke samo kažem da mi ga isprintaju. Ovdje se sve, ali doslovno sve, od trgovine, frizera, pultova… sve, sve… plaća debitnom karticom. Gotovo nitko nema gotovine kod sebe, to mi je jako čudno, ali se polako privikavam…. Ljudi su fantastični, jučer smo baš bili na piću poslije posla, Hrvati, Latvijci, Litvanci, Filipinac, Čeh i nekoliko Islanđana…. Predobro, svi pričamo na engleskom, nema politikantstva, nema ustaša i partizana, samo veliko prijateljstvo… Islanđani su genijalni ljudi, pomognu kad god treba, gdje god treba…. Eto… Toliko za sada…

Inače… Život je ovdje jako skup, ali za razliku od Hrvatske gdje je plaća blagajnice 3000 kuna, ovdje je 3000 eura, i naravno da se da lijepo uštedjeti… Ovdje ako nekome rikne frižider ili perilica ne mora razbijat glavu kako će je kupit, ode i kupi…. Nije kao kod nas da mora na 24 rate u Pevecu pa radi dok je ne otplati…. Imaju novca taman koliko im je potrebno za normalan život, a ne za život na kredit…

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr