PAKAO U BOLNICI 'Donijeli su me u sok sobu i ostavili kao stakora, mislila sam da cu umrijeti'

Gabrijela Fatoric iz Poreca jedva je prezivjela salmonelu. Nakon sto je kupila zamrznuti rizoto kao gotovo jelo, pripremila ga i pojela, poceli su problemi. Zavrsila je na Hitnoj u Porecu, gdje su joj rekli da ima prolaznu virozu, dali su joj injekciju i poslali je kuci. Vratila se doma, a kako joj je postajalo sve gore, bol nije prestajala, kao ni temperatura, odlucila je ici u pulsku bolnicu. Tamo ju je docekao pakao.

“U bolnici cekam, savijam se od bolova da bi nakon pola sata izasla sestra i rekla da smo u krivoj bolnici te da moramo na zaraznu. Krecemo na zaraznu, voze me roditelji. Bolovi su sve jaci, temperatura 39,5. Dolazimo na zaraznu, cekamo pola sata nitko ne dolazi, na kraju nas doktorica jedna prima. Nakon sto mi je popipala stomak kaze mojoj majci da ostanem par sati na infuziji, a mozda i do sutra ujutro jer nije nista ozbiljno. Doktorica govori da je vjerojatno viroza iako mi nesto govori da nije, da osjecam neku neopisivu bol koja ne prestaje”, napisala je Gabrijela Fatoric u pismu kojeg je objavila na svom Facebook profilu.

Na kraju je u bolnici ostala 10 dana. Sa zaraznog su je premjestili na kirurgiju.

‘Molila sam za gutljaj vode…’

“Kad su me na nosilima donijeli u sok sobu na kirurgiji, ostavili su me kao stakora da umrem na otvorenom balkonu bez pokrivaca, sa infuzijom u ruci, 40 temperaturom i jakim bolovima. Nakon dva sata vode me na ultrazvuk gdje mi govore da imam zadebljanje crijeva, nista strasno. Ja cijelo vrijeme umirem od bolova, ponestaje mi snage. Vracaju me na kirurgiju gdje cekam jos dva sata, novi pacijenti dolaze i odlaze svima se pruza njega, a mene su ostavili iza zastora i nitko me ne cuje ni ne vidi. Molila sam za gutljaj vode i deku, usta su mi pocela krvariti. Nakon silnog ignoriranja od strane sestara, kirurga i lijecnika, svjesna sam da cu umrijeti. Nista mi vise nije bilo vazno. Svi su me ignorirali. Molila sam da mi pomognu pri odlasku na WC, nepokretna sam, ne mogu se dici. Nitko mi nije pomogao”, prisjetila se uzasa Porecanka.

Nakon cetiri sata odvezli su je u sobu na kirurgiji. Cijelo vrijeme bila je na infuziji, nista joj nisu dali za bolove i temperaturu. Odjednom je dosao kirurg i kazao joj da ce na operaciju, a da ce joj razloge objasniti naknadno. Nakon dva sata, prisjetila se, dosao je drugi kirurg i kazao da ipak ne treba operacija.

Nemar ‘sestara’

Dan poslije vratili su je na zaraznu. Ostavili su je samu u sobi, koja je, tvrdi, bila puna peludi, gljivica i zohara.

“U sobi nemam zvono, umirem, placem, molim da mi pomognu. Nitko me ne cuje. Donose mi antibiotik i odlaze. Taman mislim evo spas kad ono pocinje me peci, svrbjeti, boljeti koza. Pocinjem se grciti i gusiti. Ulazi doktorica ne znam kako se zove i govori mi da je to normalno i da je sve u redu. Temperatura skoro 40. Ja ne znam gdje sam. Ulaze nakon nekog vremena vide me kako se gusim i shvate da sam alergicna te mi daju nesto da mi sad smiri to sve, ali meni se samo pogorsalo. Nisam uspjela prespavati noc. Gusili su me zidovi. Skoljka koju sestre stave kraj kreveta da ne moram u WC se ne cisti danima. Sama sam je morala sa stalkom za infuziju ici prazniti u WC. Posteljina se ne mijenja, samo je ujutro zategnu jer ih vizita ‘kritizira”, opisala je stanje u pulskoj bolnici Gabrijela.

Tek na kraju otkrili salmonelu

Kaze da je mala i negativno iskustvo s jednom lijecnicom, koja joj je odnijela mobitel nakon sto je rekla da ce traziti od roditelja da je premjeste u drugu bolnicu.

“Vratila mi ga je nakon mog skorog sloma zivaca nakon sat vremena govoreci mi da sam neodgojeno deriste”, ogorcena e Porecanka.

Tvrdi da su lijecnici na zaraznom odjelu pulske bolnice, tek pred kraj njenog bolnickog lijecenja, otkrili da ima salmonelu i pruzili joj adekvatno lijecenje.

“Hvala Bogu, cim mi je bilo malo bolje dobila sam otpusno pismo i otisla kuci. Moja majka je nosila paket od kojeg sam se 99,9 % otrovala na inspekciju u Puli gdje su je na drzak nacin odbili, te su rekli da oni i da nadu nesto nista nece reci. Dobila sam traume, napatila sam se kao nikad u zivotu. Psihicko stanje mi je losije nego fizicko. Polako se, ali tesko oporavljam. Nemam koga tuziti jer u nasoj drzavi nema smisla i zatvorena su mi sva vrata za bilo kakve odstete ili slicno. Jedino mi preostaje prosiriti po novinama i podijeliti moje najgore iskustvo u zivotu. Ne daj Boze nikome”, napisala je u svom pismu Gabrijela Fatoric.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr