TAKVI SE RIJETKO RODE

BRAVO, PROFESORE! Samohrani otac rasturio u Potjeri, osvojio novac, a onda ispunio predivno obećanje

Prošlog ponedjeljka u Potjeri je nastupio 48-godišnji profesor teologije u zagrebačkoj Gimnaziji Tituša Brezovačkog, Nikola Kuzmičić. Uzeo je višu ponudu i u igri na ploči osvojio 75.000 kuna. On i njegov suigrač naposljetku su osvojili svaki po 49.500 kuna. No, on taj novac neće potrošiti na sebe niti na svoju obitelj.

Naime, iako je profesor samohrani otac jednog studenta i jednog srednjoškolca, on je cjelokupni osvojeni iznos odlučio dati u dobrotvorne svrhe. I ovo nije prvi put da takvo što čini – isto je učinio i kad je osvojio 14.000 kuna u kvizu Najslabija karika.

Kuzmičić je kazao kako mu novac nije bio motiv za sudjelovanje u kvizu te da je uz pomoć sinova zaključio da bi najbolje bilo da novac daruje onima kojima je najpotrebniji.

Bilo mu je neprikladno zadržati novac

‘Novac mi nije bio motiv za sudjelovanje u kvizu, nego je to bio izazov i želja da iskušam nešto što još nisam. Razgovarajući sa svojim sinovima (to su ta moja dva dečka!) zaključili smo da ćemo eventualni novac darovati u humanitarne svrhe. To smo već napravili kad sam u kvizu Najslabija karika osvojio 14.000 kuna. Još u djetinjstvu sam slušao roditelje, koji su molili citirajući biblijsku Knjigu Mudrih izreka, da im Bog ne da ni bogatstva ni siromaštva, nego ono što je za život potrebno. Bog me je blagoslovio dvjema zdravim rukama i zdravom pameću da pošteno zarađujem i u miru kruh svoj jedem. Stalo mi je odgojiti svoje sinove da se uzdaju u taj Božji dar i u svojim životima, a ne da se nadaju nekim izvanrednim čudesima. Zato mi se učinilo neprikladnim zadržati novac za sebe pa smo ga odlučili dati onima kojima je potrebniji.

‘Može se i drukčije pristupiti materijalnom’

Spontano sam tijekom snimanja rekao za odluku o darivanju novca. Htio sam posvjedočiti da se može i drukčije pristupati materijalnom. Da ne bude zabune, ja sam samohrani otac jednog studenta i jednog srednjoškolca, živimo od profesorske plaće i male mirovine što su je sinovi dobili nakon majčine smrti tako da moja obitelj ne živi u izobilju i ne dajemo od svog suviška, ali dajemo ono što nismo ni planirali imati. S jedne strane bih volio da se to dogodilo u tajnosti, a s druge strane mi je drago i zbog tog svjedočanstva. Novac smo podijelili u više iznosa od tri do pet tisuća kuna i dio smo dali humanitarnim udrugama, a dio sam dao svojim prijateljima svećenicima koji će novac na svojim župama proslijediti konkretnim ljudima kojima je najpotrebniji’, objasnio je profesor za portal Srednja.hr.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr