Leukociti, odnosno bijele krvne stanice, jedan su od glavnih obrambenih mehanizama organizma. Njihova osnovna zadaća je uništavanje bakterija, gljivica i parazita, ali i uništavanje tumorskih stanica te onih stanica koje su zaražene virusima. Što zapravo znače povišeni i sniženi leukociti? Pročitajte u nastavku
Što su leukociti i koja je njihova uloga u organizmu?
Sastav krvi podrazumijeva tri osnovne komponente - crvene (eritrociti) i bijele (leukociti) krvne stanice te krvne pločice (trombociti). Iako leukociti čine samo oko 1% krvi, njihov utjecaj na zdravlje je izuzetno značajan. Svakog dana u tijelu se proizvede gotovo 100 milijardi bijelih krvnih stanica koje su odgovorne su za zaštitu od infekcija i brojnih potencijalnih bolesti. Kao dio imunološkog sustava, bijele krvne stanice cirkuliraju kroz krv i reagiraju na ozljede ili bolesti.
Kolika je normalna razina leukocita u krvi?
Količina leukocita u krvi trebala bi biti između 4 i 9 milijuna u litri krvi, odnosno kako se to izražava u nalazima krvne slike, referentna vrijednost trebala bi biti 3,4 – 9,7.
Prilikom provjere razine leukocita prate se vrijednosti njihovog ukupnog broja i vrijednosti različite vrste leukocita pojedinačno. Rezultati pomažu otkriti prisutnost virusnih i bakterijskih infekcija, upala, alergija ili leukemije (raka koštane srži i limfnih čvorova).
Koje vrste leukocita postoje?
Postoje različite vrste leukocita, a svaka od njih igra zasebnu ulogu u radu imunološkog sustava i harmoničnom radu tijela.
Glavne vrste leukocita uključuju:
- Neutrofili: Ova vrsta leukocita su prvi odgovor na bakterijske infekcije i često čine većinu bijelih krvnih stanica u krvi.
- Limfociti: Limfociti su odgovorni za dugotrajni imunološki odgovor i igraju ključnu ulogu u prepoznavanju i uništavanju stranih tijela poput virusa i bakterija.
- Monociti: Monociti su fagociti, što znači da su odgovorni za gutanje i razgradnju stranih tijela i mrtvih ili oštećenih stanica.
- Eozinofili: Ovi leukociti su posebno aktivni u borbi protiv parazita i reakcijama preosjetljivosti, poput alergija.
- Bazofili: Bazofili igraju ulogu u alergijskim reakcijama i oslobađaju tvari poput histamina koje potiču upalne procese.
Što znači povišena, a što snižena razina leukocita u krvi?
S obzirom na to da je njihova uloga borba protiv uljeza i otpada u krvotoku, povišena razina leukocita ukazuje na upalu ili neka druga oštećenja tkiva, dok sniženi broj leukocita može ukazivati na preslab imunosni odgovor.
No s obzirom na to da se leukociti međusobno prilično razlikuju, za detaljniju sliku potrebno je podrobnije promotriti koje vrste leukocita nedostaju ili ih je više, primjerice neki rastu kod bakterijskih infekcija, drugi kod zaraze parazitima.
Povišena razina leukocita u krvi rijetko izaziva probleme, no simptome izazivaju upale zbog kojih je narastao broj leukocita. Sniženu razinu leukocita često prati groznica, glavobolja, bolovi u tijelu i povišena temperatura.
Snižena vrijednost leukocita - Leukopenija
Stručnim nazivom leukopenija, niža razina leukocita posljedica je niza bolesti, poremećaja. Ovo stanje može biti uzrokovano različitim faktorima, uključujući infekcije (virusne, bakterijske ili gljivične), autoimune bolesti, određene lijekove (poput kemoterapije), nedostatak određenih hranjivih tvari (poput vitamina B12 ili folne kiseline), zračenje ili ozbiljnijih zdravstvenih stanja.
Dugoročno, leukopenija može oslabiti imunološki sustav organizma i povećati rizik od infekcija, stoga je važno obratiti se liječniku radi daljnjih pregleda i liječenja ako se primijeti smanjeni broj bijelih krvnih stanica.
Povišena razina leukocita - Leukocitoza
Leukocitoza je stanje koje se javlja kada je broj bijelih krvnih stanica (leukocita) u krvi povišen iznad normalnih referentnih vrijednosti.
Ovo stanje može biti uzrokovano različitim stanjima tijela koje uključuju infekcije (bakterijske, virusne ili gljivične), upalne bolesti, fizički stres, alergijske reakcije, reakcije na lijekove, kao i težih zdravstvenih stanja ili limfoma.
Leukocitoza može biti privremena i prolazna, ali u nekim slučajevima može zahtijevati daljnju dijagnostiku i liječenje, ovisno o osnovnom uzroku.
